Ostrovo (Požarevac)

Koordinate: 44° 42′ 16″ S; 21° 06′ 22″ I / 44.704333° S; 21.106166° I / 44.704333; 21.106166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ostrovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBraničevski
GradPožarevac
Gradska opštinaKostolac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 646
Geografske karakteristike
Koordinate44° 42′ 16″ S; 21° 06′ 22″ I / 44.704333° S; 21.106166° I / 44.704333; 21.106166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina72 m
Ostrovo na karti Srbije
Ostrovo
Ostrovo
Ostrovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj012
Registarska oznakaPO

Ostrovo je naselje u Srbiji u gradskoj opštini Kostolac, grada Požarevca u Braničevskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 646 stanovnika.

Ime[uredi | uredi izvor]

Po predanju ime Ostrovo nastalo budući da je Austrijancima bilo teško da izgovore ostrvo, pa su izmenili. Vremenom se ovo ustalilo i među mesnim življem.

Prirodne odlike[uredi | uredi izvor]

Ostrovo je selo na dunavskoj adi na samo 5 km od Kostolca. Sa leve strane sela protiče Dunav dok je sa desne strane Dunavac - rukavac koji ovo selo odvaja od kopna i jedino je selo u Srbiji koje se nalazi na Ostrvu.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

U ranija vremena današnji Dunavac, tj. nekadašnji rukavac Dunava koji danas deli selo i adu Ostrovo od Središnje Srbije, je bilo jači od glavnog toka reke. Zbog toga je Ostrovo tokom istorije više bilo okrenuto severu, tj. pripadalo je Banatu i sa njim je delilo sudbinu. Tako je tokom vremena austrijske vladavine Panonijom Ostrovo pripadalo njoj, iako je bilo bliže Turskom carstvu, a kasnije Srbiji.

Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto pripada Pančevačkom distriktu. Selo ima militarski status a stanovništvo je bilo srpsko.[1]

Godine 1801. javlja se kao pretplatnik jedne srpske knjige Pavel Lazić iz Ostrova, na Dunavu. Prenumeranti 1809. godine bili su pop Pavel Lazić i Jovan Subotić iberrajter.

Kada je ukinuta Banatska vojna granica popisano je stanovništvo. U Ostrovu je 1873. godine bilo pet Švaba i 973 Srba, što ukupno iznosi 978 stanovnika.[2]

Osamdesetih godina 19. veka u Ostrovu je živelo oko 2000 stanovnika, mahom Srba. Sveštenik, učitelj, beležnik opštinski i jedan trgovac "grk" su jedina inteligencija tog ostrvskog sela. Tu se nalazila mala granična postaja Austrougarske, sa graničarima. Seljani su obeležavali slave "Četrdeset mučenika" i "Duhovi" na tradicionalan srpski način. Tu je postojala pravoslavna crkva i o jedan sveštenik. Posle smrti starog paroha, mnogo se administratora privremenih promenilo, među kojima je bilo i kaluđera, dok nije došao pop Vladimir Čabović. Protiv njega su se meštani žalili proti Vasi Živkoviću u Pančevu.[3]

Priložili su 1894. godine meštani Ostrova u humanitarne svrhe 4 f. Učestovali su pop Arsenije Litričin administrator parohije, Kosta Jungić učitelj i Pravoslavna srpska crkvena blagajna.[4]

Selo Ostrovo je bilo jedino stalno naseljeno dunavsko ostrvo kod nas. Okolo na obali Dunava su drvoredi, a u sredini obrađena polja i ušoreno selo. Selo je bilo poznato kao mirno mesto, gde su svi u nekom srodstvu i gde dugo nije bilo kriminala.[5]

Ostrvo je bilo ada sve do 1941. godine, kada su nemački okupatori tokom Drugog svetskog rata, koristeći kostolačke rudnike, od jalovine pregradili dotadašnji Dunavac. Kasnije tuda prošao savremeni put, koji je povezao selo sa Požarevcom i Kostolcom. Tada je naselje prebačeno iz kovinske u požarevačku opštinu.

Pre izgradnje nasipa tokom 1960ih godina selo je često bilo plavljeno izlivanjem Dunava iz svog korita.

I pored svega, selo Ostovo je zadržalo „vojvođanski izgled“ (ušorene ulice, kuće „na lakat“), a takođe i dalje pripada Banatskom vladičanstvu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Ostrovo živi 575 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,8 godina (43,4 kod muškaraca i 44,1 kod žena). U naselju ima 210 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,26.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 1.150
1953. 1.209
1961. 1.707
1971. 1.716
1981. 877
1991. 798 771
2002. 685 719
2011. 646
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[7]
Srbi
  
583 85,10%
Mađari
  
3 0,43%
Makedonci
  
3 0,43%
Crnogorci
  
1 0,14%
nepoznato
  
95 13,86%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Privreda[uredi | uredi izvor]

Ostrovo je poznato i kao jedno od prvih sela za koje se znalo da je krajem Drugog svetskog rata imalo proizvodnju svile (svilenih buba). Stanovništvo se danas pretežno bavi poljoprivredom, proizvodnjom šećerne repe, kukuruza i pšenice.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Zastava", Novi Sad 1873. godine
  3. ^ "Zastava", Novi Sad 1887. godine
  4. ^ "Srpski sion", Karlovci 1894. godine
  5. ^ "Kolo", Beograd 1943. godine
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]