Petar Bagration

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petar Bagration
General Petar Bagration
Lični podaci
Puno imePetar Ivanovič Bagration
Datum rođenja1765, 1769
Mesto rođenjaKizljar, Ruska Imperija
Datum smrti12. septembar 1812.(1812-09-12) (46/47 god.)
Mesto smrtiSima, Ruska Imperija

Petar Ivanovič Bagration (gruz. პეტრე ივანეს ძე ბაგრატიონიn, rus. Пётр Ива́нович Багратио́н; Kizljar, 1765Sima, 12. septembar 1812) je bio ruski general i vojskovođa poreklom iz gruzijske kraljevske porodice. Bio je učenik i savremenik Suvorova i Kutuzova i postao je heroj za vreme odbrane Rusije od Napoleonove invazije 1812. godine.

Rani pohodi[uredi | uredi izvor]

Vojnu službu započeo je 1782. i nekoliko godina je služio na Kavkazu. Učestvovao je u opsadi Očakova (1788), u Rusko-turskom ratu (1787—1792) i u pohodu u Poljskoj (1794). Suvorov je cenio Bagrationa, pa je Bagration bio njegov pratilac pohodima u Italiji i Švajcarskoj 1799. godine. Posebno se istakao zauzimanjem grada Breše.

Učešće u ratovima[uredi | uredi izvor]

Posebno se istakao u ratovima 1805. godine. Sa malom zaštitnicom uspešno je odolevao upornim napadima pet puta brojnije vojske u bici kod Holabruna 1805. godine. Pola ljudstva mu je tada stradalo, ali omogućio je uspešno povlačenje glavnini vojske sa Kutuzovom na čelu. U bici kod Austerlica 2. decembra 1805, borio se protiv levog krila francuske vojske pod komandom Žoašena Mira i Žana Lana. Borio se hrabro i uporno u bitkama kod Ejlaua, Hajlsberga i bici kod Fridlanda.

U Finskom ratu 1808, komandovao je divizijom i korpusom. Posebno se iskazao smionim maršom preko smrznutog Finskog zaliva, kada je zauzeo Olandska ostrva. Tokom 1809, predvodio je rusku vojsku protiv Turaka u bitkama kod Rasove i Tatarice. Unapređen je 1809. u generala pešadije. Zbog akcija tokom tih godina Lav Tolstoj ga je opisao u romanu Rat i mir.

Napoleonova invazija Rusije i smrt Bagrationa[uredi | uredi izvor]

Bagration je 1812. komandovao 2. armijom na zapadu. Iako je bio poražen u bici kod Mogileva 23. jula 1812. pridružio se glavnoj armiji Barkleja de Tolija. U bici kod Borodina 7. septembra 1812. predvodio je levo krilo i tada je smrtno ranjen. Umro je 12. septembra 1812. Car Nikolaj I Pavlovič izgradio je spomenik Bagrationu na poprištu bitke kod Borodina.

Staljin je ofanzivu od 22. juna 1944. nazvao Operacija Bagration. Kada je Sovjetski Savez anektirao 1945. nemački grad Ejlau, gde je bila bitka 1807, grad je dobio naziv Bagrationovsk.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alexander Mikaberidze, The Lion of the Russian Army: Life and Military Career of Prince General Peter Bagration, 3 volumes, (doct. diss., Florida State University, 2003)
  • General Bagration: Sbornik dokumentov i materialov, pod redaktsiei S.N. Golubova [General Bagration: Compilation of Documents and Materials], (Moscow, 1945)
  • Bagration v Dunaiskikh kniazhestvakh: Sbornik Dokumentov [Bagration in the Danubian Principalities: Compilation of Documents], (Chisineu, 1949)
  • Tsintsadze, Zurab, Bagration Voennaia Deiatelnost General Petra Ivanovicha Bagrationa, 1782-1812, [Military Career of General Peter Ivanovich Bagration, 1782-1812] (Moscow, 1997);
  • V. Gribanov, Bagration v Peterburge [Bagration in St. Petersburg] (Leningrad 1979)
  • I.I. Rostunov. "P.I. Bagration" (a monograph), Moscow, 1947 (in Russian)
  • T. Lomouri. "Petre Bagrationi" (a monograph), Tbilisi, 1946 (in Georgian)
  • N. Nakashidze. "Hero of Borodino", Tbilisi, 1961 (in Georgian)
  • Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga. 
  • Miljukov, Pavel (1939). Istorija Rusije. Beograd: Narodna kultura. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]