Realna analiza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prva četiri delimična zbira Furijeovog reda za kvadratni talas. Furijeovi redovi su važan alat u realnoj analizi.[1][2]

Realna analiza je grana matematičke analize koja se bavi skupom realnih brojeva. Preciznije, ona se bavi analitičkim svojstvima realnih funkcija i nizova, uključujući konvergenciju limese nizova realnih brojeva, neprekidnost, diferencijabilnost i srodna svojstsva realnih funkcija.[3] Neka posebna svojstva nizova i funkcija realnih vrednosti koje proučava realna analiza uključuju konvergenciju, granice, kontinuitet, glatkoću, diferencijabilnost i integrabilnost.

Realna analiza se razlikuje od kompleksne analize koja se bavi proučavanjem kompleksnih brojeva i njihovih funkcija.

Opseg[uredi | uredi izvor]

Konstrukcija realnih brojeva[uredi | uredi izvor]

Teoreme realne analize oslanjaju se na svojstva realnog brojevnog sistema, koji se moraju uspostaviti. Realni brojni sistem se sastoji od nebroivog skupa (), zajedno sa dve binarne operacije označene + i , i redosledom označenim <. Operacije pretvaraju brojeve u polje, a zajedno sa redosledom i u uređeno polje. Realni brojevni sistem je jedinstveno potpuno uređeno polje, u smislu da mu je svako drugo potpuno uređeno polje izomorfno. Intuitivno, potpunost znači da nema 'praznina' u realnim brojevima. Ovo svojstvo razlikuje realne brojeve od drugih uređenih polja (npr. racionalni brojevi ) i ključno je za dokaz nekoliko ključnih svojstava funkcija realnih brojeva. Potpunost realnih vrednosti se često podesno izražava kao svojstvo najmanje gornje granice (vidi dole).

Svojstva redosleda realnih brojeva[uredi | uredi izvor]

Realni brojevi imaju različita svojstva teorijske mreže koja su odsutna u kompleksnim brojevima. Takođe, realni brojevi čine uređeno polje, u kome su zbirovi i proizvodi pozitivnih brojeva takođe pozitivni. Štaviše, redosled realnih brojeva je totalan, a realni brojevi imaju najmanju gornju granicu:

Svaki neprazan podskup od koji ima gornju granicu ima najmanju gornju granicu koja je takođe realan broj.

Ove teorijske osobine reda dovode do niza fundamentalnih rezultata u realnoj analizi, kao što su teorema monotone konvergencije, teorema srednje vrednosti i teorema srednje vrednosti.

Topološka svojstva realnih brojeva[uredi | uredi izvor]

Mnoge teoreme realne analize su posledice topoloških svojstava realne brojevne prave. Svojstva redosleda realnih brojeva opisanih iznad su usko povezana sa ovim topološkim svojstvima. Kao topološki prostor, realni brojevi imaju standardnu topologiju, koja je topologija reda indukovana redosledom . Alternativno, definisanjem funkcije metrike ili udaljenosti koristeći funkciju apsolutne vrednosti kao , realni brojevi postaju prototipski primer metričkog prostora. Pokazalo se da je topologija indukovana metrikom identična standardnoj topologiji indukovanoj redosledom . Teoreme poput teoreme srednje vrednosti koje su u suštini topološke prirode često se mogu dokazati u opštijim okvirima metričkih ili topoloških prostora, a ne samo u . Često takvi dokazi imaju tendenciju da budu kraći ili jednostavniji u poređenju sa klasičnim dokazima koji primenjuju direktne metode.

Nizovi[uredi | uredi izvor]

Niz je funkcija čiji je domen prebrojiv, potpuno uređen skup. Domen se obično uzima da se sastoji od prirodnih brojeva,[4] iako je povremeno podesno uzeti u obzir i dvosmerne sekvence indeksirane skupom svih celih brojeva, uključujući negativne indekse.

Od interesa za realnu analizu, niz realne vrednosti, ovde indeksiran prirodnim brojevima, je mapa . Svaki se naziva član (ili, ređe, element) niza. Niz se retko eksplicitno označava kao funkcija; umesto toga, po konvenciji, skoro uvek se beleži kao da je uređena ∞-torka, sa pojedinačnim članovima ili opštim članom u zagradama:[5]

Za niz koji teži ka granici (tj. postoji) kaže se da je konvergentan; inače je divergentan. (Pogledajte odeljak o granicama i konvergenciji za detalje.) Niz realne vrednosti je ograničen ako postoji tako da je za sve . Niz realne vrednosti se monotono povećava ili smanjuje ako respektivno važi:

ili

Ako važi bilo koje od njih, kaže se da je niz monoton. Monotonost je stroga ako lančane nejednakosti i dalje važe sa ili zamenjenim sa < ili >.

Za dati niz , drugi niz je podniz od ako je za sve pozitivne cele brojeve i striktno rastući niz prirodnih brojeva.

Granice i konvergencija[uredi | uredi izvor]

Grubo govoreći, granica je vrednost kojoj se funkcija ili niz „približava“ dok se ulaz ili indeks približava nekoj vrednosti.[6] (Ova vrednost može uključivati simbole kada se adresira ponašanje funkcije ili niza kako se promenljiva povećava ili smanjuje bez ograničenja.) Ideja ograničenja je fundamentalna za račun (i matematičku analizu uopšte) i njegova formalna definicija se koristi za definisanje pojmova kao što su kontinuitet, derivati i integrali. (U stvari, proučavanje ograničavajućeg ponašanja je korišćeno kao karakteristika koja razlikuje račun i matematičku analizu od drugih grana matematike.)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fourier decomposition of a square wave Interactive demo of square wave synthesis using sine waves, from GeoGebra site.
  2. ^ Square Wave Approximated by Sines Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. maj 2019) Interactive demo of square wave synthesis using sine waves.
  3. ^ Tao, Terence (2003). „Lecture notes for MATH 131AH” (PDF). Course Website for MATH 131AH, Department of Mathematics, UCLA. 
  4. ^ Gaughan, Edward (2009). „1.1 Sequences and Convergence”. Introduction to Analysis. AMS (2009). ISBN 978-0-8218-4787-9. 
  5. ^ Some authors (e.g., Rudin 1976) use braces instead and write . However, this notation conflicts with the usual notation for a set, which, in contrast to a sequence, disregards the order and the multiplicity of its elements.
  6. ^ Stewart, James (2008). Calculus: Early Transcendentals (6th izd.). Brooks/Cole. ISBN 978-0-495-01166-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]