Svetlana Kitić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetlana Kitić
Lični podaci
Nadimak Ceca
Datum rođenja (1960-06-07)7. jun 1960.(63 god.)
Mesto rođenja Tuzla, FNR Jugoslavija
Državljanstvo SFRJ
Visina 172
Informacije o karijeri
Pozicija srednji bek
Seniorska karijera
Godine Klub
?
?
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Radnički
Ukupno
Osvojene medalje

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

Ženski rukomet
Olimpijske igre
Srebrna medalja — drugo mesto 1980. Moskva
Zlatna medalja — prvo mesto 1984. Los Anđeles
Svetsko prvenstvo
Srebrna medalja — drugo mesto 1990. Južna Koreja
Mediteranske igre
Zlatna medalja — prvo mesto 1979. Split

Svetlana Dašić-Kitić (Tuzla, 7. jun 1960) je bivša jugoslovenska, bosanskohercegovačka, i srpska rukometašica.[1][2] Igrala je za Jedinstvo iz Tuzle i Radnički Beograd. Nastupala je i za jugoslovensku reprezentaciju sa kojom je učestvovala na olimpijskim igrama 1980. u Moskvi i 1984. u Los Anđelesu. Učestvovala je u rijaliti-šou programima Parovi 2 i Zadruga 3.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Sa Radničkim je 1980. i 1984. osvojila Kup evropskih šampiona. Između 1980. i 1985. je sa Radničkim igrala u svim finalima u kojima je Radnički učestvovao, a 1986. je sa Radničkim osvojila i Kup pobednika kupova. Za najbolju rukometašicu sveta proglašena je 1988. godine.

Svetlana Kitić je aktivnu igračko rukometnu karijeru okončala 2006. godine u svojoj 46 godini u redovima Jedinstva iz Tuzle.

Od 2006. pa do 2008. godine je obavljala dužnost sportskog direktora Ženske rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Sa 48 godina se ponovo aktivirala kao igračica u klubu Radnički.[3][4]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Sa ženskom rukometnom reprezentacijom Jugoslavije, Svetlana Kitić je učestvovala na olimpijskim igrama 1980. u Moskvi i 1984. u Los Anđelesu.

U Moskvi je Svetlana Kitić igrala na svih pet utakmica reprezentacije i postigla je 29 golova. Reprezentacija Jugoslavije je tada osvojila srebrnu olimpijsku medalju.

Četiri godine kasnije na olimpijskim igrama 1984. u Los Anđelesu, sa reprezentacijom Jugoslavije je odigrala svih pet utakmica, postigla je 22 gola i osvojila zlatnu olimpijsku medalju.

Nacionalna selekcija[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Svetsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

Ostala priznanja[uredi | uredi izvor]

Za najbolju mladu igračicu sveta, proglašena je 1977. godine.[1]

Proglašena je za najbolju rukometnu igračicu sveta za 1988. godinu, od strane Svetske rukometne federacije.[5]

Na osnovu glasova u anketi Svetske rukometne federacije (avgust 2010), Svetlana Kitić je ubedljivo, sa čak 84,1% glasova, proglašena za najbolju rukometašicu svih vremena.[6]

Na dodeli Oskara popularnosti za 2010. godinu proglašena je za ličnost godine u Srbiji.[7] Nedavno je izašla i knjiga "Priča o Svetlani Ceci Kitić“.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Svetlana Kitić ima nekoliko brakova: s fudbalerom Blažom Sliškovićem, rukometašem Draganom Dašićem (sin Nikola), s estradnim menadžerom i kulturologom Goranom Bogunovićem (kćerka Mara), s biznismenom Zoranom Kovačevićem (kćerka Aleksandra) i brak sa pravnikom Milanom Magićem.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Sport : Ostali sportovi : Najbolja na svetu : POLITIKA”. Politika.rs. 14. 8. 2010. Pristupljeno 14. 1. 2012. 
  2. ^ „Svetlana Kitić za Ginisa” (na jeziku: (jezik: srpski)). Rts.rs. 21. 9. 2008. Pristupljeno 14. 1. 2012. 
  3. ^ „Rukomet: Svetlana Kitić ne posustaje u 48. godini!”. Dnevnik.hr. 22. 9. 2008. Arhivirano iz originala 26. 9. 2008. g. Pristupljeno 14. 1. 2012. 
  4. ^ „Siol.net”. Siol.net. 14. 8. 2010. Arhivirano iz originala 15. 08. 2010. g. Pristupljeno 14. 1. 2012. 
  5. ^ „Spisak najboljih svetskih igračica po IHFu”. IHF. Arhivirano iz originala 21. 07. 2010. g. Pristupljeno 21. 1. 2009. 
  6. ^ [1], [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. avgust 2010), [3], [4], [5], Pristupljeno 24. 4. 2013.
  7. ^ Radulović, B. „Press Online :: Ceci Kitić Oskar za ličnost godine” (na jeziku: (jezik: srpski)). Pressonline.rs. Arhivirano iz originala 11. 12. 2017. g. Pristupljeno 14. 1. 2012. 
  8. ^ „Ognjišta: Ostružnja”. Radio-televizija Republike Srpske. 20. 12. 2010. Pristupljeno 20. 12. 2011. [mrtva veza]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]