Slavko Janevski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko Janevski
Portret Slavka Janevskog
Lični podaci
Datum rođenja(1920-01-11)11. januar 1920.
Mesto rođenjaSkoplje, Kraljevstvo SHS
Datum smrti20. januar 2000.(2000-01-20) (80 god.)
Mesto smrtiSkoplje, Republika Makedonija
DržavljanstvoMakedonac
Zanimanjepisac
Nagrade„11. oktobar”, „AVNOJ”, „Braća Miladinovi” i dr.

Slavko Janevski (Skoplje, 11. januar 1920 — Skoplje, 20. januar 2000) bio je istaknuti makedonski pisac kratkih priča, romanopisac, pjesnik, filmski scenarista, esejista i slikar.[1] Dugi niz godina bio je član MANU-a i Društva pisaca Makedonije. Spada u prvu generaciju makedonskih pisaca poslije Drugog svjetskog rata, koji je postavio temelje savremene makedonske književnosti. Njegov roman "Selo iza sedam jeseni" (1952) bio je prvi roman koji je objavljen na standardnom, makedonskom jeziku.

Zbog svoje plodonosne kreativne karijere, Janevski je nagrađen brojnim nagradama i priznanjima, među kojima je i "AVNOJ", "11. oktobar", "Braća Miladinovi". U njegovu čast u parku "Ženski borac" u Skoplju izgrađen je spomenik akademika Tome Serafimovskog. Pored toga, u njegovu čast proglašen je i čitalac u Skoplju, koji je pušten u rad u 2013. godini. Komisija za lustraciju Makedonije je 2013. godine objavila da je došla do zaključka da je Slavko Janevski bio saradnik jugoslovenskih tajnih službi. To je dovelo do oštrih reakcija i neprihvatanja odluke MANU, Društvo pisaca Makedonije i šire makedonske javnosti. [2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Spomenik Slavka Janevskog

Slavko Janevski rođen je u Skoplju, gdje je završio osnovnu i stručno-tehničku školu. Od 1945. je urednik prvog makedonskog lista za djecu "Pionir", a zatim je bio glavni i odgovorni urednik nekoliko književnih časopisa, kao što su dječiji časopis "Titovci", časopisi za književnost i umjetnost "Novi dan" i "Modernost", književni list "Horizon" i humorno-satirični list "Osten". U međuvremenu je radio kao urednik u izdavačkim kućama "Koco Racin", "Naša knjiga" i "Makedonska kniga".

Godine 1946. u Skoplju, Slavko Janevski, Blaze Koneski, Aco Šopov, Vlado Maleski i Kole Čašule formirali su Društvo pisaca Makedonije, koji je tada prebrojavao 7 članova. Nakon toga, Janevski je bio i predsjednik Društva. Bio je član makedonskog PEN centra, predsjednik Savjeta SVP-a, kao i član MANU-a od svog osnivanja 1967. godine.

Janevski je ostavio trag u makedonskoj kinematografiji kao autor nekoliko filmskih scenarija: 1967. prilagodio je klasičnu istorijsku dramu Vojdana Černodrinskog "Makedonska krvava svadba", režiju Trajče Popov; sarađivao je sa Pande Taškovskim o filmskoj adaptaciji epskog ratnog romana "Zavjera do Ugovora", pod nazivom "Makedonski dio pakla", u režiji Vatroslava Mimice; i adaptirao sopstveni humanistički roman "Dva mara" za film pod nazivom "Knot", u režiji Kirila Cenevskog.

Lustracija[uredi | uredi izvor]

U jun 2013. godini, Komisija za lustraciju protiv Slavka Janevskog je sprovela proces lustracije, u kojem je utvrdio da je sarađivao sa tajnim službama. Naime, prema rečima Komisije, pratio je pisce i umjetnike, koristeći pseudonim "Slaven" i tvrdio da su njihova djela loša književnost.[3][4][5] Reakcije na ovu odluku primili su MANU,Društvo pisaca Makedonije, makedonski PEN centar i šira kulturna javnost u Makedoniji.[6][7][8]MANU je čak i javno zatražio preispitivanje odluke,[9] ali je zahtjev odbijen od strane Komisije za lustraciju kao neosnovan.[10][11]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Slavko Janevski je dobitnik mnogih nagrada i priznanja, među kojima su: „AVNOJ”, „11. oktobar”, „Braća Miladinov”, nagrada grada Skoplje, „Koco Racin”, „Makedonska riječ”, nagrada za književni opus „IDRO - Misao” i „Miroslav Krleža”. [12] Isto tako, osvojio je i dvije zlatne arene za scenario filmskog festivala u Puli, za filmske filmove „Noć vukova” (1955)i „Makedonski dio pakla” (1974).

U sjećanju na njegov rad, 29. januara 2010. godine, njegov spomenik, rad akademskog vajara Tome Serafimovskog, otkriven je u parku „Ženski borac” u Skoplju. Takođe, u Opštini Centar, 2013. godine, otvorena je čitaonica koja je nazvana u njegovu čast.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Janevski je autor mnogobrojnih knjiga za djecu, putopisnu prozu, zbirki kratkih priča, romana i poezije koji su prevedeni na brojne svjetske jezike. Prema Georgiju Stardelovu, Janevskova poezija je puna osobina kao što su: humor, fantazija, mašta, kritičnost, magija, sublimacija, ljudska istorija. Osnov njegovih djela je humor, tj. njegova poezija je neodvojiva od humora, koji je najčešći u uništavanju konvencija. Istovremeno, on daje jednu od najbitnijih kritika balkanske varvarske ideologije.

On je pjesnik iznenađenja,avanture, ovozemaljskih čuda, eruptivne poetske imaginacije, koja odbacuje svaki mogući red. U pjesničkom doživljaju Janevskog, slovenska-paganska emocija, osjetljivost i hedonizam, panteizam i poezije makedonske mitologije, kosmologije, demonologije, etnologije su sublimirani.

Slavko Janevski na Vikimedijinoj ostavi.

[13]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Djela Janevskog uključuju sljedeće radove: [14] [15] [16]

  • Krvava sekvenca: lirski fragmenti (poezija, kultura, 1945)
  • Pjesme (sa Azo Sopov, Blaze Koneski, Gogo Ivanovski i Lazo Karovski) (poezija, Glavni odbor NOMS, 1946)
  • Trag mladih (sa Aco Shopov, poezija, Glavni odbor Nacionalne omladine Makedonije, 1946)
  • Pioniri, pioniri, bugovi i šumske životinje (poezija za djecu, Narodna knjiga Izdavačka kuća, 1946)
  • Pjevanje pevanja (poezija za djecu, izdavačka kuća državne knjige, 1946)
  • Milioni velikana: priče o petogodišnjem planu (poezija za djecu, Nopok, 1948)
  • Pjesme (1944-1948) (poezija, Izdavačka kuća za knjige, 1948)
  • Snježnik (poezija za djecu, Nokok, 1948)
  • Egejska pravoslavna bajka (poezija, Nopok, 1950)
  • Ulica (roman, Narodna knjiga Izdavačka kuća Narodne Republike Makedonije, 1950)
  • Lirika (Koco Racin, 1951)
  • Selo iza sedme jeseni (roman, Koco Racin, 1952)
  • Priča o šećeru (priča za djecu, Dječja radost, 1952)
  • Klovnovi i ljudi (kratke priče, Koco Racin, 1954)
  • Dva Mari (roman, Koco Racin, 1956)
  • Hljeb i kamen (poezija, Koco Racin, 1957)
  • Mjesečar (roman, Koco Racin, 1958)
  • Sjenka Karambe Baramba (poezija za djecu, Koco Racin, 1959)
  • Marsovci i miševi (poezija za djecu, Koco Racin, 1959)
  • Gorke legende (putopisna proza, Koco Racin, 1962)
  • Jadni crni Joe (poezija, Koco Racin, 1962)
  • Tamni govori (sa Kiril Kamilov i Meto Jovanovski) (Koco Racin, 1962)
  • I bijes i bol (roman, Koco Racin, 1964)
  • Stela (roman, nova verzija "Selo iza Sedam Jesena", Kultura, 1965)
  • Jevanđele po Itar Peju (poezija, Koco Racin, 1966)
  • Komandi gluvih (Poezija, misli, 1966)
  • Plesačica na dlanu (poezija, Prosveta, Beograd, 1966) * Komanda gluvih (poezija, misao, 1966)
  • Crno i žuto (poezija za djecu, makedonska knjiga, 1967)
  • Kainavelija (poezija, makedonska knjiga, 1968)
  • Tražim, tražim, tražim (poezija za djecu, Naša knjiga, 1969)
  • Vojnik dva metra u zemlji (poezija, misao, 1969)
  • Najveći kontinent (Naša knjiga, 1969)
  • Tvrdoglavi (roman, Naša knjiga, 1969)
  • Toplota (kratke priče, Nova Makedonija, 1972)
  • Plaketa poezije: bibliophilno izdanje (poezija, Centar za kulturu i informisanje - Skoplje, 1975)
  • Kovčeg (kratke priče, Naša knjiga, 1976)
  • Okovana jabuka (poezija, misli, 1979)
  • Astropeus (poezija, Makedonska kniga, 1980)
  • Gorčinovci (poezija, Makedonska kniga i misao, 1980)
  • Odbrane kratke priče (Kultura, 1980)
  • Zmajevi za igru (poezija, makedonska knjiga, 1983)
  • Legije sv. Adonije (roman, kultura, makedonska knjiga i misao, 1984)
  • Raspeće psa (roman, Kultura, Makedonska kniga i misao, 1984)
  • Čekajući kugu (roman, Kultura, Makedonska kniga i misao, 1984)
  • Devet Kerubinovih vijekova (roman, Kultura, 1986)
  • Djeca iz cvijeta (poezija za djecu, Dječja radost, 1987)
  • Čuda čudesa(trilogija, Makedonska kniga, 1987)
  • Zabranjena odaja (misao, 1988)
  • Naredbe gluvih (poetski izbor, 1988)
  • Psići šume (poezija, misao, 1988)
  • Čudotvorci (roman, Makedonska kniga, 1988)
  • Rulet sa sedam figura (roman, misli, 1989)
  • Ožalošćeni Orfej (poetski izbor, Kultura, 1990)
  • Pupi Paf (proza u stihu za djecu, dječja radost, 1992)
  • Pastir među skeletom (poezija, makedonska knjiga, 1992)
  • Iza tajnih vrata (kratke priče, makedonska knjiga, 1993)
  • Prokletstvo prokletstva (poezija, misli i Rimako, 1995)
  • Kontinent Kukulino (proza, misao, 1996)
  • Pupi Paf u gradu Šumšul (dječja knjiga, dječija radost, 1996)
  • Pupi Paf vidi iz svemira (Dječja radost, 1996)
  • Pupi Paf - majstor snova (Dječja radost, 1996)
  • Dok su kreacije spale (poezija, dječja radost, 1998)
  • Deponija (roman, ZUMPRES, 2000)
  • I peto godišnje doba (kratke priče, MANU i Fondacija "Trifun Kostovski", 2001)
  • Izmišljena tvrđava (poezija, MANU i Fondacija "Trifun Kostovski", 2002)
  • Kniževno nasljedstvo, Tom 1: Galerija Univerzum (MANU i Fondacija „Trifun Kostovski“, 2005)
  • Kniževno nasljedstvo, Tom 2: Razgovor sa Janevskim (MANU i Fondacija „Trifun Kostovski“, 2007)

Pored redovnih izdanja, odabrani radovi Janevskog izdani su u više navrata: [17]

  • Slavko Janevski, Izbor (Naša knjiga, Skoplje, 1969)
  • Najveći kontinent
  • Itar Pejo Kajnaveliski
  • Ulica. Klovnovi i ljudi
  • Gorke legende
  • Dvije Marii. Mjesečar
  • I bol i bijes
  • Stem
  • Tvrdoglavi
  • Slavko Janevski, Izbor (Naša kniga, Skoplje, 1976)
  • Omarnini
  • Kovčeg
  • Ulica. Klovnovi i ljudi
  • Gorke legende
  • Dvije Marii. Mjesečar
  • I bol i bijes
  • Stem
  • Tvrdoglavi
  • Slavko Janevski u književnoj kritici
  • Slavko Janevski, Izbor (Misao, Skoplje, 1983)
  • I bol i bijes
  • Odabrane pjesme
  • Tvrdoglavi
  • Slavko Janevski, Izbrana dijela - Jubilejno izdanje (Makedonska kniga, Skoplje, 1989/1990)
  • Devet Kerubinovih vijekova
  • Legije Svetog Adofonisa
  • Raspeće psa
  • Čekajući kugu
  • Čudotvorci
  • Tvrdoglavi
  • Omarnini
  • Rulet sa sedam figura

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Slavko Janevski (1920-2000)”. manu.edu.mk (na jeziku: makedonski). Pristupljeno 28. 1. 2022. 
  2. ^ Makedonski pisci, Udruženje pisaca Makedonije, Skoplje, 2004. . str. 106.
  3. ^ Lustriran i pisatelot Slavko Janevski[mrtva veza], Utrinski Vesnik, 28. juni 2013.
  4. ^ Lustriran mrtov akademik so psevdonim „Slavjan“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. februar 2018), Kanal 5, 28. juni 2013.
  5. ^ Lustriran Slavko Janevski!, Telma, 28. juni 2013.
  6. ^ Lustracijata na Slavko Janevski udira vo temelite na državnosta[mrtva veza], Utrinski Vesnik, 30. juni 2013.
  7. ^ Pisatelite ogorčeni i baraat odgovornost[mrtva veza], Nova Makedonija, 1. juli 2013.
  8. ^ MANU so ostra kritika za lustratorite, tie ne otstapuvaat od lustriranjeto na Janevski Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. februar 2018), Kanal 5, 1. juli 2013.
  9. ^ MANU ne go dava Slavko Janevski[mrtva veza]
  10. ^ Komisijata za lustracija gi otfrli reakciite za Janevski, Telma, 1. juli 2013.
  11. ^ Za lustratorite ne se važni likot i deloto na Slavko Janevski, Deutsche Welle, 1. juli 2013.
  12. ^ „Blesok”. Arhivirano iz originala 21. 02. 2015. g. Pristupljeno 26. 02. 2018. 
  13. ^ „Georgi Stardelov za poezijata na Slavko Janevski (fragmenti)“, vo: Slavko Janevski, Korenot na stebloto ja nadminuva merata na nivnite razumi, Skopje: Templum, (2014). str. 140-143.
  14. ^ „Slavko Janevski - pero koe pišuva na makedonski i po negovata smrt...“, Makedonska nacija, 3 fevruari 2010.
  15. ^ „Bibliografija na delata na Slavko Janevski“, vo: Slavko Janevski, Korenot na stebloto ja nadminuva merata na nivnite razumi, Skopje: Templum, (2014). str. 133-136.
  16. ^ „Bibliografija na knigite za deca na Slavko Janevski“, vo: Slavko Janevski, Kako taka? Zošto taka? Sè da znae svetov sakal!. Skopje: Templum, (2014). str. 151.
  17. ^ „Bibliografija na delata na Slavko Janevski“, vo: Slavko Janevski, Korenot na stebloto ja nadminuva merata na nivnite razumi, Skopje: Templum, (2014). str. 136.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Славко_Јаневски&oldid=27357120”