Pređi na sadržaj

Slavoljub Marjanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavoljub Marjanović
Slavoljub Marjanović snimljen na turniru u Dortmundu (1982)
Lični podaci
Datum rođenja(1955-01-06)6. januar 1955.(69 god.)
Mesto rođenjaLalinac, FNR Jugoslavija
DržavljanstvoSrbija
ZanimanjeŠahista
Karijera
TitulaVelemajstor
Fide rejting2462 (jun 2024)
Najveći rejting2540 (jul 1985)
Rangiranje1389 (jun 2024)

Slavoljub Marjanović (Lalinac, 6. januar 1955) je srpski šahovski velemajstor i šahovski trener.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Slavoljub Marjanović je naučio da igra šah sa pet godina. Tri puta zaredom osvajao je juniorsko prvenstvo Jugoslavije u šahu (1971–1973). Igrao je za Jugoslaviju na Svetskom juniorskom prvenstvu u šahu, gde je 1973. podelio od trećeg do petog mesta[1], a 1974. je delio od drugog do četvrtog mesta.[2] Marjanović je pobednik mnogih međunarodnih šahovskih turnira, uključujući pobede u Beogradu (1979), Vrnjačkoj Banji (1983) i Rimu (1988).

Godine 1977. dobio je titulu FIDE međunarodnog majstora šaha, a godinu dana kasnije dobio je titulu FIDE velemajstora. 1985. u Novom Sadu je osvojio Prvenstvo Jugoslavije u šahu. 1987. godine u Subotici je učestvovao na Svetskom šahovskom prvenstvu međuzonskog turnira, gde je zauzeo 7. mesto.[3]

Marjanović je igrao za Jugoslaviju na dve šahovske olimpijade:[4]

  • 1980. na 24. šahovskoj olimpijadi u La Valeti igrao je na prvoj rezervnoj tabli i osvojio ekipno bronzanu medalju. Odigrao je osam partija i imao po četiri pobede i remija.
  • 1984. na 26. šahovskoj olimpijadi u Solunu igrao je na drugoj rezervnoj tabli. Odigrao je 12 partija i imao četiri pobede, sedam remija i jedan poraz.

Marjanović je 1980. igrao za Jugoslaviju na 7. Evropskom ekipnom prvenstvu u šahu u Skari. Odigrao je sedam partija i imao po dve pobede i poraza, uz tri remija.[5]

Marjanović je osam puta igrao za Jugoslaviju na Balkanijadi (1977–1980, 1983–1985, 1988) iu ekipnoj konkurenciji osvojio je ukupno 6 zlatnih (1978, 1979, 1980, 1983, 1984, 1985) i dve srebrne medalje (1977, 1988). U pojedinačnoj konkurenciji osvojio 3 zlatne (1979, 1980, 1988), jednu srebrnu (1978) i 3 bronzane medalje (1977, 1983, 1985).[6]

2004. dobio je doživotnu licencu FIDE šahovskog trenera.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]