Slovenačko narodnooslobodilačko veće

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prizor sa Prvog zasedanja SNOV u Črnomlju 19. februara 1944. godine.

Slovenačko narodnooslobodilačko veće (skraćeno SNOV, sloven. Slovenski narodnoosvobodilni svet, SNOS) bilo je vrhovno predstavničko i zakonodavno telo Narodnooslobodilačkog pokreta u Sloveniji i posle Narodne Republike Slovenije od februara 1944. do oktobra 1946. godine. Njegov prethodnik bio je Slovenački narodnooslobodilački odbor (SNOO).

Predsednik Prezidijuma SNOV-a bio je Josip Vidmar.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

SNOO je bio osnovan na Kočevskom zboru od 1. do 3. oktobra 1943. godine. SNOO je na svom Prvom zasedanju, 19. februara 1944. godine, u Črnomlju preimenovan u SNOV, osnovan je zakonodavni odbor SNOV, raspisani su izbori za Narodnooslobodilačke odbore i donesena odluka o priključenju Slovenačkog primorja Sloveniji. SNOV je tada imao 120 članova. Na prvom zasedanju, većina članova SNOV-a bila je iz Ljubljane, Notranjske i Dolenjske, pa je izabrano 20 predstavnika iz Primorske, 21 iz Štajerske i Koruške, a 19 iz Gorenjske. Tokom rata, priključenje novih poslanika nije bilo sprovedeno.

Sastavni odseci Veća bili su zakonodavni odbor, komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih saradnika za Sloveniju i verska komisija, drugi povjerenstva su u njegovom mandatu.

Na sednici Predsedništva SNOV-a u Ajdovščini, 5. maja 1945. godine, osnovana je prva narodna vlada Demokratske Federativne Slovenije. Drugo zasedanje SNOV-a održano je u Ljubljani 9. i 10. oktobra 1946. godine. Izborom Ustavotvorne skupštine Narodne Republike Slovenije, 27. oktobra 1946, SNOV je prestalo sa svojim delovanjem.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Slovenia, Pristupljeno 9. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Jugoslavije (knjiga sedma). „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb 1968. godina.
  • Ilustrirana povijest Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji 1941-1945. „Stvarnost“, Zagreb 1973. godina.

Vidi još[uredi | uredi izvor]