Udruženje specijalnih biblioteka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Udruženje specijalnih biblioteka (SLA) je neprofitna globalna organizacija za inovativne informacione profesionalce i njihove strateške partnere u poslovnim, vladinim, akademskim i drugim „specijalnim“ okruženjima. SLA promoviše i jača svoje članove kroz inicijative za učenje, umrežavanje i izgradnju zajednice.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Udruženje specijalnih biblioteka osnovano je 1909. godine u Sjedinjenim Državama od strane grupe bibliotekara koji rade u specijalizovanim okruženjima, a vodio ih je Džon Koton Dejna, koji je bio prvi predsednik SLA od 1909. do 1911. godine.[1] U godinama pre osnivanja udruženja specijalnih biblioteka Dejna i drugi bibliotekari videli su sve veću potražnju za vrstama materijala koje bi specijalne biblioteke mogle da pruže i priznale su da kao informativni profesionalci koji rade u takvim okruženjima odgovaraju na zahteve svog posla stvaraju novu vrstu bibliotekarstva. Takođe, mnogi od njih su radili kao profesionalni bibliotekari, ali uglavnom bez stručne podrške drugih bibliotekara i profesionalaca. Grupa je nastojala da reši njihove zajedničke probleme tako što su se udružili. Njihov cilj, kako je rečeno u prvom izdanju Specijalnih biblioteka, bio je „ujediniti u saradnji sve male biblioteke širom zemlje; finansijske, komercijalne, naučne, industrijske i posebne odseke državnih, fakultetskih i opštih biblioteka; i opslužuju ograničenu klijenta."[2]

Misija i vizija[uredi | uredi izvor]

Udruženje specijalnih biblioteka obavezuje sebe na ojačavanje uloge članova kao informacionih lidera u njihovim organizacijama i okruženjima, odgovor na potrebe korisnika, dodavanje kvalitativnih i kvantitativnih vrednosti u informacijskom sektoru i produktima, prihvatanje novih i inovativnih rešenja za poboljšavanje usluga i intelektulni napredak u okviru profesije, kao i podnošenje merljivih rezultata u okviru informacione ekonomije i pružanje prilika za upoznavanje, komunikaciju, saradnju i partnerstvo u okviru informacione delatnosti.[3]

Ono što bi moglo izdvojiti bibliotekare specijalnih biblioteka koje su pri tom i članice udruženja jeste njihova usmerenost ka poboljšanju liderskih sposobnosti, što se jasno vidi i njihovim programima na temu poboljšanja liderskih sposobnosti. Liderstvo je takođe jedno od pet ključnih vrednosti Udruženja specijalnih biblioteka i upravo ovu oblast pokrivaju od samih početaka organizacije, do te mere da od 1995 imaju i nagradu Udruženja za liderstvo.[4] Trenutni moto udruženja jeste „Napredovanje/unapređenje znanja, naši članovi su lideri u znanju koji aktivno doprinose i vode uspeh njihovih organizacija“[5]

Strategija[uredi | uredi izvor]

Važan deo strategije je lični razvoj pojedinaca u smeru boljeg liderstva. Dobar tim lider će najbolje sprovesti strateško planiranje ako se svi u timu podjednako i inkluzivno uključe. To takođe važi i za one članove koji rade sami u svojim organizacionim centrima, gde kao druge članove bi trebalo da uključe svoje stranke.[6]

Članice i članstvo[uredi | uredi izvor]

Udruženje specijalnih biblioteka u svoje članstvo ubraja širok spektar različitih branši, od tradicionalnih bibliotekara, preko naučnika iz različitih informacionih nauka do istraživača. Ubraja sve one bibliotekare čija profesija je uže vezana za skupljanje i organizaciju informacija za okvire organizacija u kojima rade i pruža im mogućnosti za razvoj povoljnih uslova i servisa u kojima mogu da unapređuju svoju poslovnu politiku. Sem sopstvene mreže bibliotekara, takođe je članica Američkog bibliotekarskog udruženja i Međunarodne asocijacije bibliotečkih udruženja.[7]

Trenutno ima preko 11.000 članova, iz preko 60 država koji pokriva veliki broj različitih profesija u okviru zajednice specijalnih biblioteka.[4] Ono što odvaja ovo udruženje od drugih jeste pristup. Pristup članstvu imaju kako organizacije, tako i pojedinci, i upravo su pojedinci ti koji su ciljna grupa. Članstvo se plaća i u zavisnosti je od tipa članarine i geografskog područja kao i visine godišnje zarade. Studenti su posebna kategorija, ali sa ograničenim pristupom i to jednom odeljenju i diviziji bez dodatne provizije i ne više od tri godine. Organizacije kao članice imaju pristup prema tri različita nivoa pristupa relevatnim izvorima informacija.[7]

Podela u okviru organizacije[uredi | uredi izvor]

Svakodnevne delatnosti se obavljaju u okviru sedišta u gradu Meklin u državi Virdžinija. Udruženje je podeljeno u regionalne odeljke koji sami biraju svoje predstavnike, prave sastanke i iniciraju projekte. Udruženje specijalnih biblioteka je takođe podeljeno u divizije, u zavisnosti od subjekata, polja i tehnika kojima se bave. Regionalni odeljci obuhvataju 49 oblasti, većinski iz Sjedinjenih Američkih Država, ali takođe i redom Bliski istok, Azija, Australija i Okeanija, Evropa i Kanada sa dva odeljka.[8] Što se tiče pokrivenih oblasti, Udruženje je podeljeno u 24 oblasti, od akademskog, biomedicinskog, hemije, menadžmenta, obuhvata i pravne, osiguranje, vojne biblioteke ali i transport, time pokrivajući značajan broj oblasti u kojima se nalaze biblioteke koji se svrstavaju pod grupni naziv „specijalne“.[8]

Izdavačka delatnost udruženja i dostupnost materijala[uredi | uredi izvor]

Udruženje specijalnih biblioteka pruža svojim članovima dosta onlajn materijala radi unapređivanja liderstva, profesionalnog razvoja kroz razne vebinare, simpozijume i godišnje konferencije. Na njihovom veb-sajtu dostupni su i pregledni po sektorima sve što nude od programa i materijala, ali je pristup programima besplatan samo za članstvo, a retki su programi dostupni i široj publici.[9]

Svaki od ogranaka Udruženja (bilo američkih, bilo iz ostatka sveta) ima svoj veb-sajt koji su, uglavnom, bez  dostupnog materijala. Zanimljivost je evropski ogranak Udruženja koji ima svoj blog, na kome postavljaju razne intervjue, izveštaje sa raznih događanja i slično.[10]

Ovo udruženje je od samog početka počelo sa objavljivanjem svog časopisa „Special Libraries” , Udruženja specijalnih biblioteka, koji je izlazio u kontinuitetu od 1910. i sada je prešao u digitalnu verziju. Stariji brojevi su dostupni i u Srbiji, u Biblioteci Matice Srpske. Udruženje specijalnih biblioteka izdaje časopis „Information Outlook” , koji je besplatno dostupan samo članovima Udruženja, dok oni koji nisu članovi plaćaju godišnju pretplatu. Časopis izlazi dvomesečno i obuhvata teme kao što su bibliometrija, menadžment digitalnog okruženja, autorsko pravo, tehnologija uopšteno, intervjui sa članovima i slično. Brojevi časopisa pre 2006. godine su u potpunosti dostupni, zahvaljujući saradnji sa Univerzitetom San Hose. Brojevi koji su izašli između 2007 i 2012. se spremaju za digitalizaciju.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Special Libraries Association”. www.sla.org. Pristupljeno 2019-12-17. 
  2. ^ „About SLA – Special Libraries Association”. www.sla.org. Pristupljeno 2019-12-17. 
  3. ^ Broughton, Vanda (2008-05-02). „International Librarianship: A Basic Guide to Global Knowledge2008151Robert D. Stueart. International Librarianship: A Basic Guide to Global Knowledge . Lanham, MD and Plymouth: Scarecrow Press 2007. xi + 247 pp., ISBN: 978 0 8108 5876 3 £30/$45 Libraries and Librarianship: An International Perspective, No. 2”. Reference Reviews (na jeziku: engleski). 22 (4): 9—10. ISSN 0950-4125. doi:10.1108/09504120810871987. 
  4. ^ a b Cromer, Donna E. (2009-12-08). „Special Libraries Association: The Importance of Leadership”. Journal of Library Administration (na jeziku: engleski). 49 (8): 887—893. ISSN 0193-0826. doi:10.1080/01930820903397226. 
  5. ^ Semertzaki, Eva (2011), Knowledge management, Elsevier, str. 57—119, ISBN 978-1-84334-613-5, Pristupljeno 2019-12-13 
  6. ^ „Strategic Planning: Taking a Team Approach – Special Libraries Association”. www.sla.org. Pristupljeno 2019-12-13. 
  7. ^ a b „Access Membership – Special Libraries Association”. www.sla.org. Arhivirano iz originala 21. 09. 2019. g. Pristupljeno 2019-12-13. 
  8. ^ a b „Chapter Board Liaisons – Special Libraries Association”. www.sla.org. Arhivirano iz originala 13. 12. 2019. g. Pristupljeno 2019-12-13. 
  9. ^ „Learn – Special Libraries Association”. www.sla.org. Pristupljeno 2019-12-13. 
  10. ^ „SLA Europe”. SLA Europe (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-13. 
  11. ^ „Information Outlook – Special Libraries Association”. www.sla.org. Pristupljeno 2019-12-13. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]