Manastir Nikolje Rudničko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Nikolje Rudničko
Manastir Nikolje
Opšte informacije
MestoDonja Šatornja
OpštinaOpština Topola
Država Srbija
Vreme nastanka1425. godine.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
VlasnikEparhija šumadijska, upravnik igumanija Evdokija Nedić
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac

Rudničko Nikolje je ženski manastir pripada eparhiji Šumadijskoj Srpske pravoslavne crkve, koji se nalazi kod Donje Šatornje, 12 kilometara od Topole.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Manastir je podignut 1425. godine. Njen ktitor bio je vlastelin Nikola Dorjenović, verni sluga gospodina despota (Stefana Lazarevića), kako se potpisao na ktitorskom natpisu uklesanom u nadvratak ulaza u narteksa.

Bio je oštećen posle prvog naleta Osmanlija sredinom XV veka, obnovljen je početkom XVII veka, kada je podignuta i islikana priprata na zapadu. Tokom XVIII i XIX veka manastir Nikolje je važan kulturni i politički centar u ovom delu Srbije. Spalio ga je i opljačkao Sali-aga 1803.[1] Monaški život u njemu je opusteo u drugoj polovini XIX veka, tako da je manastirska crkva posle toga korišćena kao parohijska, sve do 1990. godine, kada je oko crkve ponovo formirano monaško sestrinstvo.

Radovi na istraživanju i konzervaciji celokupne crkve, započeti su 1979. godine, a poslednju obnovu manastirska crkva je doživela 1988. godine. Danas se manastirska crkva Svetog Nikole nalazi pod zaštitom republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja[2]

Manastirski konaci su oštećeni maja 2014. godine usled klizišta i obilnih padavina.[3]

Starešina manastira[uredi | uredi izvor]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Sama manastirska crkva je građevina relativno malih dimenzija i po svojoj osnovi, ali i spoljašnjoj obradi odudara od tada dominantnih crkava Moravskog stila[a]. Ona ima osnovu jednobrodne građevine sa narteksom i naosom podeljenim na tri traveja različitih dimenzija. Nad srednjim od njih uzdiže se osmostrana kupola čija je osnova izvedena sistemom pilastara, svodova, prislonjenih lukova i naglašenih pandantifa[2], a njena konstrukcija pokazuje izvesnu nespretnost graditelja[2]. Prilikom daleko kasnije obnove, izvedene 1817. godine, izgrađena je, u poređenju sa ostatkom crkve, ogromna kula zvonara. Spoljašnjost crkve je omalterisana i ne sadrži nikakve ukrasne elemente.

Živopis[uredi | uredi izvor]

U crkvi postoje tri sloja živopisa. Prvi potiče iz XV veka i sačuvan je vrlo maloj meri. Drugi sloj je nastao u prvim decenijama XVII veka i njegovi delovi su vidljivi u narteksu. Poslednji sloj je nastao 1850. godine i radili su ga Živko Pavlović Moler i Ilija Stojićević. Prestone ikone, delo su Rista Nikolića, koji je bio jedan od najboljih ikonopisaca u Srbiji iz vremena kneza Miloša[2].

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Crkva u Šatornji ima osnovu jednobrodne građevine, za razliku od crkava Moravskog stila koje su uvek trikonhonalne osnove. Njena spoljašnjost je omalterisana, što je veoma redak slučaj za Moravske spomenike (Manasija, Nova Pavlica) koji su gotovo uvek zidani ukrasnim ređanjem cigle i opeke. Na crkvi u Šatornji nema ni dekorativne kamene plastike i drugih arhitektonskih ukrasa, poput kamenih rozeta.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tradicija — manastir Nikolje
  2. ^ a b v g Crkva svetog Nikole — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
    (iz knjige Pejić, Svetlana; Milić, Mileta, ur. (1998). „Šatornja, manastir”. Spomeničko nasleđe Srbije: nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja (na jeziku: srpski). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 459. ISBN 8680879126. 
  3. ^ „Monahinje zarobljene u manastiru (Alo, 16. maj 2014)”. Arhivirano iz originala 17. 05. 2014. g. Pristupljeno 17. 05. 2014. 
  4. ^ Micijevic, Denis (2014-09-10). „Pomozite, klizište odnosi Nikolje!”. Vesti online (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-04. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]