Ksantin

Из Википедије, слободне енциклопедије
Razlikuje se od termina Ksanten.
Ksantin
IUPAC ime
Drugi nazivi 1H-Purin-2,6-diol
Identifikacija
CAS registarski broj 69-89-6 YesY
PubHem 1188
HemPauk 1151 YesY
DrugBank DB02134
KEGG C00385
ChEBI 17712
SMILES
InChI
Svojstva
Molekulska formula C5H4N4O2
Molarna masa 152,11 g/mol
Agregatno stanje beli prah
Tačka topljenja

razlaže se

Rastvorljivost u vodi 1 g/ 14,5 L @ 16 °C
1 g/1,4 L @ 100 °C

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Ksantin (ksantinska kiselina, 3,7-dihidro-purin-2,6-dion) je purinska baza koja se nalazi u većini ljudskih tkiva i fluida kao i u drugim organizmima. Brojni stimulansi su izvedeni iz ksantina, npr. kofein i teobromin.[1]

Ksantin je proizvod na putu purinske degradacije.

Ksantin se naknadno konvertuje u uričnu kiselinu dejstvom ksantiske oksidaze.

Avgusta 2011, objavljen je izveštaj baziran na NASA ispitivanjima meteorita nađenih na Zemlji koji sugeriše da je ksantin i srodni organski molekuli, među kojima su komponente DNK i RNK: adenin i guanin, možda mogu da budi formirani ektraterestrijalno u svemiru.[3][4]

Patologija [уреди]

Ljudima sa retkim genetičkim poremećajem ksantinurijom nedostaje dovoljna količina ksantin oksidaze, te ne mogu da konvertuju ksantin do urične kiseline.

Klinički značaj derivata ksantina [уреди]

Derivati ksantina, poznati kolektivno kao ksantini, su grupa alkaloida koja je u širokoj upotrebi zbog njihovog dejstva kao blagi stimulanti i bronhodilatori, npr. za lečenje simptoma astme. U kontrastu sa drugim, potentnijim stimulansima, njihov glavni efekat se sastoji od suprotstavljanja dejstvu adenozina, što i čini u nekoj meri manje efektivnim stimulansima od simpatomimetički amina. Posledica širokodosežnosti njihovog dejstva je da oni imaju veoma ograničen terapeutski index, uglavnom se koriste za lečenje astme. Terapeutski nivoi su 10-20 ug/mL u krvi. Znaci toksičnosti su tremor, mučnina, nervoza, i tahikardija/arithmija.

Literatura [уреди]

  1. ^ Spiller, Gene A. (1998). Caffeine. Boca Raton: CRC Press. ISBN 0-8493-2647-8. 
  2. ^ Voet, Donald; Voet, Judith; Pratt, Charlotte (2008). "The Major Pathways of Purine Catabolism in Animals," Fundamentals of Biochemistry: Life at the Molecular Level, p. 840.
  3. ^ Steigerwald, John (08. 08. 2011.). „NASA Researchers: DNA Building Blocks Can Be Made in Space“. NASA Приступљено 10. 08. 2011. 
  4. ^ ScienceDaily Staff (09. 08. 2011.). „DNA Building Blocks Can Be Made in Space, NASA Evidence Suggests“. ScienceDaily Приступљено 09. 08. 2011.