Roksatidin

С Википедије, слободне енциклопедије
Roksatidin acetat
IUPAC ime
2-okso-2-(3-[3-(piperidin-1-ilmetil)fenoksi]propilamino)etil acetat
Klinički podaci
Način primeneOralno
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost80–90%
Vezivanje proteina5–7%
MetabolizamHepatička deacetilacija
Minje učešće CYP2D6 i CYP2A6
Poluvreme eliminacije5–7 sata
IzlučivanjeRenalno
Identifikatori
CAS broj78628-28-1 ДаY
ATC kodA02BA06 (WHO)
PubChemCID 5105
DrugBankDB08806 ДаY
ChemSpider4926 ДаY
UNIIIV9VHT3YUM ДаY
KEGGD08495 ДаY
ChEMBLCHEMBL46102 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC19H28N2O4
Molarna masa348,437 g/mol
  • O=C(OCC(=O)NCCCOc1cc(ccc1)CN2CCCCC2)C
  • InChI=1S/C19H28N2O4/c1-16(22)25-15-19(23)20-9-6-12-24-18-8-5-7-17(13-18)14-21-10-3-2-4-11-21/h5,7-8,13H,2-4,6,9-12,14-15H2,1H3,(H,20,23) ДаY
  • Key:SMTZFNFIKUPEJC-UHFFFAOYSA-N ДаY

Roksatidin acetat je specifični i kompetitivni antagonist H2 receptora. Antisekretorno dejstvo roksatidin acetata je posredovano njegovim glavnim metabolitom, roksatidinom.

Struktura roksatidina, metabolita i aktivnog farmaceutskog sastojka.

Farmakodinamičke studije su pokazale da je 150 mg roksatidin acetata optimalno u suzbijanju sekrecije želudačne kiseline.[1]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Murdoch D, McTavish D (1991). „Roxatidine acetate. A review of its pharmacodynamic and pharmacokinetic properties, and its therapeutic potential in peptic ulcer disease and related disorders”. Drugs. 42 (2): 240—260. PMID 1717223. Архивирано из оригинала 14. 03. 2020. г. Приступљено 21. 07. 2012. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).