Ibogain

С Википедије, слободне енциклопедије
Ibogain
Klinički podaci
Način primeneoralno
Pravni status
Pravni status
Farmakokinetički podaci
Poluvreme eliminacije2 sata
Identifikatori
CAS broj83-74-9 ДаY
ATC kodnone
PubChemCID 197060
ChemSpider170667 ДаY
ChEMBLCHEMBL1215855 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC20H26N2O
Molarna masa310.433 g/mol
  • O(c1ccc2c(c1)c3c(n2)[C@@H]5C[C@H]4C[C@@H]([C@@H]5N(CC3)C4)CC)C
  • InChI=1S/C20H26N2O/c1-3-13-8-12-9-17-19-15(6-7-22(11-12)20(13)17)16-10-14(23-2)4-5-18(16)21-19/h4-5,10,12-13,17,20-21H,3,6-9,11H2,1-2H3/t12-,13+,17+,20+/m1/s1 ДаY
  • Key:HSIBGVUMFOSJPD-CFDPKNGZSA-N ДаY
Fizički podaci
Tačka topljenja152 to 153 °C (306 to 307 °F)

Ibogain prirodna psihoaktivna supstanca nađena u više vrta biljki, a pogotovu u članu familije Svilenice (Apocynaceae) poznatom kao iboga (Tabernanthe iboga).

Ibogain je halucinogen koji je zabranjen u nekim zemljama, dok se u drugima koristi za lečenje zavisnosti od opijata, metamfetamina i drugih lekova. U razvoju su derivati ibogaina bez halucinogenih svojstava.[1]

Psihoaktivni efekti[уреди | уреди извор]

U dozama od oko 1-2 mg/kg telesne težine, ibogain ima blago stimulacione efekte. Doze od 4 mg/kg ili više mogu da uzrokuju “snu-slične” vizuelne faze, nakon čega sledi faza introspekcije.[2] Terapeutske doze su tipično 10 mg/kg za psihoterapijsku upotrebu, i 15 mg/kg za prekid zavisnosti.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Keegan Hamilton (17. 11. 2010). „Ibogaine: Can it Cure Addiction Without the Hallucinogenic Trip?”. Village Voice. Архивирано из оригинала 19. 03. 2011. г. Приступљено 16. 05. 2011. 
  2. ^ „Ibogaine psychoactive effects”. Архивирано из оригинала 29. 6. 2011. г. Приступљено 16. 5. 2011. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).