Đuzepe Princi (keramičar)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Đuzepe Princi (ital. Giuseppe Prinzi; Mistretta, 31. januar 1962) je slikar, vajar i keramičar.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Počeo je slikati u dobi od jedanaest godina, kada mu je majka Anđela dala kutiju uljanih boja i neke platnene kartice. Prvi radovi su portreti bakinog oca i istorijskih figura kopiranih iz školskih knjiga. Studirao je na Institutu za umetnost u Santo Stefano di Kamastra, pod rukovodstvom profesora Majkla Kiro Esposita, gde je diplomirao sa stepenom master u 1979. U isto vreme uspešno prati tok slikarstva na Akademiji likovnih umetnosti za u Rimu.

Godine 1981. dobio umetničku diplomu, prevazilazi specijalizaciju za dve godine, predstavljajući personalizovanu studiju o istorijskih avangardi, posebno (kubizma, futurizma i nadrealizma). Od 1982. produbljuje kontakte sa umetničkom okruženju i počinje da učestvuje u izložbama, primanje odmah znatnu priznanje i pohvale od stručnjaka i kolektora sa stvaranjem stilizovanih oblika, koju karakteriše upečatljiv bojenje i suvim površinama baršunast, gde se materijaliziraju lica intenzivnih fata i nijansiranog polihroma. Od 1983. godine učestvuje u 10 izdanja „Međunarodne izložbe keramike” Santo Stefano di Kamastra. Godine 1986. stručni žiri izložbe „Amastrata” konkurencije, u gradu Mistreta, dodelio mu je drugu nagradu za dva keramička rada sa bakar-oksidom i gravurom, koji se i dalje nalaze u opštinskoj kolekciji.

Godine 1987. učestvovao je na putu koji je sponzorisao Region Sicilije, koji je dodirnuo glavne međunarodne prestonice, uključujući: Njujork,Tokio, Singapur, Pariz, London, Sidnej, Berlin, Hongkong. Iste godine ga je na Univerzitetu Mesina pozvao na veliku izložbu postavljenu u sali Magna. Bio je prisutan i na KSI bijenalu sicilijanske keramike u Kaltagironu, gdje je izlagao dve keramičke skulpture. Godine 1988. je Papa Jovan Pavle II povodom svoje pastoralne posete, poklonio je veliku keramičku ploču eparhiji Patti na Siciliji. Rad se čuva u Krakovu, mestu rođenja pape. Godine 1990. domaćin je na svojoj keramičkoj radionici za stažiranje, umetnik Italo Argentino Silvio Benedeto zajedno sa drugim umetnicima njegove slikarske škole.

Godine 2004. proizveo je neke od vatrostalnih keramičkih radova, koji će predstavljati trajnu kolekciju baronijalne palate devetnaestog veka u Sinagri na planini Nebrodi, koji su kasnije transformisani u jedinstveni muzejski hotel. U junu 2015. godine primljen je u „Mostra konsorco del keramika Mediterana”" u Grottaglie.

Umetnički jezik[uredi | uredi izvor]

Prema nekim kritičarima i istoričarima umetnosti, izrazni jezik Đuzepa Princija povezan je sa metafizikom Đorđa de Kirika.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]