Jakob Negruci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jakob Negruci
Jakob Negruci
Lični podaci
Puno imeJakob Negruci
Datum rođenja(1842-12-31)31. decembar 1842.
Mesto rođenjaJaši, Kneževina Moldavija
Datum smrti6. januar 1932.(1932-01-06) (89 god.)
Mesto smrtiBukurešt, Kraljevina Rumunija
NacionalnostRumun
ObrazovanjeHumboltov univerzitet u Berlinu
Zanimanjepesnik, pisac, novinar, univerzitetski profesor, književni kritičar, politički prevodilac
Porodica
RoditeljiKonstantin Negruci
Marija Negruci (rođena Gane)
Književni rad
Periodromantizam
Jezik stvaranjarumunski[1]
Žanrepika

Jakob Negruci (Jaši, Kneževina Moldavija, 31. decembar 1842[1][2][3]Bukurešt, Rumunija, 6. januar 1932)[4] bio je moldavski, kasnije rumunski pesnik, prozni pisac, novinar, univerzitetski profesor, književni kritičar i politički prevodilac. Bio je jedan od osnivača društva Junimea, čiji je sekretar postao 1868. godine; član, generalni sekretar, a potom i predsednik Rumunske akademije (1893—1894, 1910—1913. i u periodu 1923—1926. godine); kao i profesor na Univerzitetu u Jašiju od 1864. do 1884. godine i na Univerzitetu u Bukureštu od 1885. godine pa do penzionisanja 1897. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jakob Negruci je rođen 31. decembra 1842. godine u Jašiju, kao sin Konstantina Negrucija i njegove supruge Marija (rođene Gane). Jakob je u periodu 1853—1863. godine živeo u Berlinu, tako da je tada pohađao srednju školu, a potom i Univerzitet u Berlinu, na kom je doktorirao 1863. godine. Bio je profesor na Univerzitetu u Jašiju od 1864. do 1884. godine, kao i na Univerzitetu u Bukureštu od 1885. godine pa do penzionisanja 1897. godine. Bio je izabran za poslanika u skupštini 1870. godine, a kasnije se pridružio Rumunskom senatu.[5] Bio je izabran i za titularnog člana Rumunske akademije 1881. godine,[6] kasnije je bio njen generalni sekretar,[5] a u tri mandata je bio i predsednik Akademije: 1893—1894, 1910—1913. i u periodu 1923—1926. godine.[7][8] Negruci je bio jedan od osnivača društva Junimea, a sekretar istog postao je 1868. godine. Imao je veoma značajnu ulogu urednika junimističkog časopisa Convorbiri Literare, osiguravajući redovno izlaženje magazina i ulažući značajne žrtve, uključujući i materijalne. Negruci se preselio u Bukurešt 1885. godine, ali je još deset godina nastavio da obavlja posao urednika. Pisao je recenzije i dopise za magazin Convorbiri Literare; objavio izbor iz Sećanja iz detinjstva (koji su se pojavili u formi knjige 1874. godine), kao i roman Mihaj Vereanu (koji je izašao u celosti 1873. godine); a započeo je i kolumnu zvanu Korespodencija (Corespondență), verovatno prvu sekciju pismo uredniku u celoj zemlji.[5]

Negruci je debitovao 1866. godine, sa dramom u jednom činu koja se pojavila u Foaia Soțietății pentru Literatura și Cultura Română în Bucovina ', dok je prvu knjigu, pod nazivom Poezija (Poezii), objavio 1872. godine. Iako je na njenom pisanju započeo još 1889. godine, knjigu Amintirile din "Junimea" je objavio tek 1921. godine. Negruci je preveo nekoliko dela Fridriha Šilera (Razbojnici, Fjesko i Spletka i ljubav pojavili su se u obliku knjige 1871. godine; Orleanska deva je izašla u magazinu Convorbiri Literare 1883. godine; Don Karlos i Meri Stjuart u poslednjem od njegovih šestotomnih sabranih dela koja su izlazila između 1893. i 1897. godine). Drugi prevodi uključuju romantičarsku poeziju, kako francusku (Viktor Igo), tako i nemačku (Šiler i Hajnrih Hajne), koji su objavljeni u delu Poezija (Poezii).[5] Njegova žena bila je Marija Rozeti.[9]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Pozorišna dela[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b [data.bnf.fr/ark:/12148/cb126785932 Autoritatea BnF], accesat în 10 octombrie 2015
  2. ^ „Iacob Negruzzi”, Gemeinsame Normdatei, accesat în 27 aprilie 2014
  3. ^ „Iacob Negruzzi”, Gemeinsame Normdatei, accesat în 14 decembrie 2014
  4. ^ „Iacob Negruzzi”, Gemeinsame Normdatei, accesat în 31 decembrie 2014
  5. ^ a b v g Aurel Sasu (ed.), Dicționarul biografic al literaturii române, vol. II, p. 208. Pitești: Editura Paralela 45. 2004. ISBN 978-973-697-758-9.
  6. ^ (jezik: rumunski) Membrii Academiei Române din 1866 până în prezent at the Romanian Academy site
  7. ^ (jezik: rumunski) Președinți ai Academiei Române (1867—1901) at the Romanian Academy site
  8. ^ (jezik: rumunski) Președinți ai Academiei Române (1901—1959) at the Romanian Academy site
  9. ^ Octav George Lecca, Familiile boerești române: istoric și genealogie dupe isvoare autentice, p. 363. Bucharest: Editura Minerva, 1899.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Săndulescu, Al. (2008), Întoarcere în timp: memorialiști români, Ediția a II-a, revăzută și adăugită, București: Editura Muzeul Național al Literaturii Române, str. 73—82 
  • Wilhelm Rudow: Geschichte des rumänischen Schrifttums bis zur Gegenwart. Ausgearbeitet mit Unterstützung der angesehensten Schriftsteller und ergänzt im Auftrage des Bucarester Kultusministeriums von Prof. J. Negruzzi und G. Bogdan. Wernigerode 1892
  • Hermann Kienzl (Hrsg.): Die Fäulnis Rumäniens im Lichte rumänischer Dichter und Schriftsteller. Dichtungen und Aufsätze. München 1917
  • Negruzzi, Konstantin. In: Brockhaus Konversations-Lexikon 1894–1896, 12. Band, S. 229 (Nebeneintrag beim Vater; Geburtszeitpunkt mit Januar 1843 angegeben).
  • Negruzzi, 2. Jakob i Nordisk familjebok (andra upplagan, 1913)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]