Janaviči

Koordinate: 55° 18′ S; 30° 42′ I / 55.3° S; 30.7° I / 55.3; 30.7
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Janaviči
Янавічы; Яновичи

Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Belorusija
Oblast Vitepska oblast
RejonVitepski rejon
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.900 (procena)
Geografske karakteristike
Koordinate55° 18′ S; 30° 42′ I / 55.3° S; 30.7° I / 55.3; 30.7
Vremenska zonaUTC+3
Janaviči na karti Belorusije
Janaviči
Janaviči
Janaviči na karti Belorusije
Pozivni broj+375 212
Registarska oznaka2

Janaviči ili Janoviči (blr. Янавічы; rus. Яновичи) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (городской посёлок) na krajnjem severoistoku Republike Belorusije. Naselje administrativno pripada Vitepskom rejonu Vitepske oblasti.

Prema proceni iz 2010. u naselju je živelo svega 900 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Naselje leži na obalama rečice Vimnjanke, na oko 38 km severoistočno od administrativnog centra oblasti Vitepska i oko 26 km severno od železničke stranice Ljozna sa kojom je povezan drumskim pravcem.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Naselje Janaviči se u pisanim izvorima prvi put pominje tokom XVI veka, naročito je bilo poznato po pijacama na kojima su se prodavali konji.

Godine 1885. u Janavičima je podignuta pravoslavna crkva posvećena Svetoj Trojici (crkvu su 1943. spalili nemački fašisti). Početkom XX veka u naselju je živelo oko 2 hiljade stanovnika.

Godine 1957. u Janaviče je prenesen centar Suraškog rejona, potom su bili delom Vitepskog rejona, pa potom Ljoznenskog, a od 1962. ponovo su deo Vitepskog rejona. Sadašnji grb naselja datira iz 2006. godine.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema proceni, u naselju je 2010. živelo svega oko 900 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika
1897. 1979. 1989. 1999. 2009. 2010.
--- --- --- --- --- 900*

Napomena: prema proceni nacionalne statističke službe Belorusije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Гарады і вёскі Беларусі: Энцыклапедыя. Т.2, кн.2. Гомельская вобласць/С. В. Марцэлеў; Рэдкалегія: Г. П. Пашкоў (галоўны рэдактар) і інш. — Мн.: БелЭн, 2005. 520с.: іл. Тыраж 4000 экз. ISBN 978-985-11-0330-6. ISBN 978-985-11-0302-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]