Jasi (Mađarska)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d8/Hungary_Jaszbereny_church.jpg/250px-Hungary_Jaszbereny_church.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3f/Jaszsag_jazygia_map.png/250px-Jaszsag_jazygia_map.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3a/Jasz-Nagykun-Szolnok_in_Hungary.svg/250px-Jasz-Nagykun-Szolnok_in_Hungary.svg.png)
Jasi ili Jazi (mađ. Jászok) su etnička podgrupa Mađara, koja živi u Mađarskoj. Istočnoiranskog su porekla i potiču od naroda Alana odnosno Oseta, a u prošlosti su govorili jaškim dijalektom osetskog jezika. Danas govore mađarski i smatraju sebe Mađarima, mada su očuvali i svest o svom jaškom poreklu.[1]
Geografija
[uredi | uredi izvor]Jasi žive u regiji Jasšag (Jazigija), koja se nalazi u severozapadnom delu županije Jas-Nađkun-Solnok. Kulturno i političko središte ove regije je grad Jasberenj.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Jasi su bili nomadsko pleme Alana poreklom sa Kavkaza, koje se, nakon propasti Kraljevine Alanije, naselilo u Kraljevini Ugarskoj u 13. veku. Došli su zajedno sa Kumanima bežeći od Mongola i Tatara[2]. Primio ih je ugarski kralj Bela IV, nadajući se da će mu oni pomoći oko odbrane Ugarske od Mongola.[3] Međutim ubrzo su se odnosi sa Mađarima pogoršali i veći deo Kumana i Jasa je napustio tadašnju Ugarsku. Posle odlaska Mongola iz centralnih delova Evrope, jedan deo Jasa se vratio u Ugarsku i naselio u današnju Regiju velike severne ravnice, koja obuhvata i današnju županiju Jas-Nađkun-Solnok.[4]
Tokom sledeća dva veka Jasi su se potpuno asimilovali u mađarsko stanovništvo, jezik im je iščezao, a jedino su sačuvali svest o jaškom identitetu i regionalnu autonomiju, koju su imali sve do 1876. godine.
Kulturno nasleđe
[uredi | uredi izvor]Jasi su se u početku bavili stočarstvom, a sa sobom su u Ugarsku doneli znanja o stočarstvu, dosta napredna za to doba.
Veliki broj naselja u centralnoj Mađarskoj i danas nosi naziv po Jasima: Jasberenj (Jászberény), Jasaroksalaš (Jászárokszállás), Jasfenjsaru (Jászfényszaru) i druga.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Vladímir Aleksándrovich Kuznetsov, Yaroslav Lebedinski, Les Alains. París: Éditions Errance, 1997 (2ª edición, 2005). ISBN 978-2877722957, pp.23-29.
- ^ Foltz, Richard (2022). The Ossetes: Modern-Day Scythians of the Caucasus. London: Bloomsbury, p. 50. ISBN 9780755618453.
- ^ Bryan Cartledge, A History of Hungary. C. Hurst & Co, 2011. ISBN 978-1-84904-112-6.
- ^ Tudor Salagean, Transylvania in the Second Half of the Thirteenth Century: The Rise of the Congregation System. Brill, 2016, pp. 134-138.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Papp Ildikó Katalin: Jasi - na mađarskom jeziku