Jevgenij Dinkin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jevgenij Borisovič Dinkin
Lični podaci
Datum rođenja(1924-05-11)11. maj 1924.
Mesto rođenjaLenjingrad, SSSR
Datum smrti14. novembar 2014.(2014-11-14) (90 god.)
Mesto smrtiItaka, SAD
ObrazovanjeMoskovski državni univerzitet Lomonosov
Naučni rad
PoljeMatematičar
InstitucijaMoskovski državni univerzitet
MentoriAndrej Kolmogorov
Poznat poteorija verovatnoće, algebra

Jevgenij Borisovič Dinkin (rus. Евгений Борисович Дынкин, 11. maj 1924 — 14. novembar 2014) bio je ruski i američki matematičar jevrejskoga porekla. On je zanačajno doprineo teoriji verovatnoće i algebri, a posebno Lijevim grupama, Lijevim algebrama i Markovljevim procesima. Njemu u čast nazvani su Dinkinov dijagram, Dinkinov sistem i Dinkinova lema.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Živeo je u Lenjingradu (sada Sankt Peterburg) u Rusiji do 1935, a onda su njegovu porodicu proterali u Kazahstan. Otac mu je 1937. nestao u staljinovim logorima, gulazima.

Moskovski univerzitet[uredi | uredi izvor]

Dinkin je 1940. sa samo 16 godina upisao Moskovski univerzitet. Izbegao je vojnu obavezu zbog lošega vida. Magistrirao je 1945, a doktorirao je 1948. Bio je jedan od učenika čuvenoga ruskoga matematičara Andreja Kolmogorova. Postao je docent, ali zbog političke nepodobnosti imao je problema u akademskoj karijeri. Bio je jevrejskoga porekla. Ipak velikim zalaganjem mentora njegovoga doktorata Andreja Kolmogorova nekako je napredovao u karijeri.

Akademija nauka[uredi | uredi izvor]

Tokom 1968. Dinkin je bio prisiljen da ode sa Moskovskoga univerziteta na Matematički institit Akademije nauka Sovjetskog Saveza. Tu je radio na problemima ekonomskoga rasta i ekonomske ravnoteže.

Kornel[uredi | uredi izvor]

Ostao je u Matematičkom institutu do 1976, a onda je emigrirao u SAD. Tokom 1977. postao je profesor na Univerzitetu Kornel, gde je ostao da radi.

Matematički rad[uredi | uredi izvor]

Dinkin je jedan od retkih matematičara, koji su dali značajan fundamentalan doprinos dvama različitim područjima matematike: algebri i teoriji verovatnoće. Algebrom se mnogo bavio od 1944. do 1954, iako je čak i u to vreme radio ponešto i na teoriji verovatnoće. Dinkin je prvi rad objavio zajedno sa N. Dmitrijevom 1945. i tada su rešili problem svojstvenih vrednosti stohastičkih matrica.

Lijeve grupe i algebre[uredi | uredi izvor]

Za vreme studija na Moskovskom univerzitetu prisustvovao je seminaru, koji je Izrael Gelfand držao o Lijevim grupama. Tokom 1944. Gelfand je od njega tražio da pripremi pregled strukture i klasifikacija poluprostih Lijevih grupa. Pri tome je trebalo da koristi radove Hermana Vejla i Bartela van der Verdena. Dinkin je jedva uspevao da isčitava te radove, ali da bi bolje razumeo rezultate izmislio je prosto korenje i sistem korenja. Predstavljao je uglove između prostih korenja, a taj način predstavljanja kasnije je dobio naziv Dinkinov dijagram. Na taj način on je našao jasnu predstavu klasifikacije kompleksnih poluprostih Lijevih algebri. Dinkin je 1947. objavio rad „Struktura poluprostih Lijevih algebri“, a u njemu je uspeo da briljantno i elegantno razvije strukturu poluprostih Lijevih algebri. Tokom 1952. objavio je uticajan rad „Poluproste podalgebre poluprostih Lijevih algebri“, u kome su bile velike tabele i liste podalgebri.

Teorija verovatnoće[uredi | uredi izvor]

Dinkin se smatra jednim od osnivača moderne teorije Markovljevih procesa. Dinkinovi radovi o Markovljevim procesima zajedno sa ostalim učesnicima seminara na Moskovskom univerzitetu objavljeni su u dve knjige. Prva knjiga „Teorija Markovljevih procesa“ objavljena 1959. postavila je temelje teorije Markovljevih procesa. Na Međunarodnom kongresu matematičara u Stokholmu Andrej Kolmogorov je 1962. pročitao Dinkinov jednočasovni govor. „Markovljevi procesi i problemi analize“. Dinkinu nije bilo dozvoljeno da putuje na Zapad sve do 1976, a kada mu je dozvoljeno više se nije vratio.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]