Jevgenij Majorov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jevgenij Majorov
Евге́ний Майо́ров
Lični podaci
Datum rođenja (1938-02-11)11. februar 1938.
Mesto rođenja Moskva, SSSR
Datum smrti 10. decembar 1997.(1997-12-10) (59 god.)
Mesto smrti Moskva, Rusija
Državljanstvo  SSSR Rusija
Visina 172 cm
Masa 72 kg
Igračke informacije
Pozicija napadač
Hvata/Puca sa leve strane
Reprezentacija  Sovjetski Savez
Pro karijera 19561969
Seniorska karijera
Godine Klub
1956−1967
1958−1969
Spartak Moskva
HK VehU
Trenerska karijera
1967−1968
1968−1969
1973−1974
Spartak Moskva
HK VehU
SSSR U20

Jevgenij Aleksandrovič Majorov (rus. Евге́ний Алекса́ндрович Майо́ров; Moskva, 11. februar 1938 − Moskva, 10. decembar 1997) bio je sovjetski i ruski hokejaš na ledu i hokejaški trener, Zaslužni majstor sporta Sovjetskog Saveza od 1963. godine i član Kuće slavnih sovjetskog i ruskog hokeja. Diplomac je Moskovskog avijaciono-tehničkog univerziteta od 1963. godine. Tokom karijere igrao je na pozicijama napadača.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Majorov je svoju igračku karijeru započeo u moskovskom Spartaku za koji je debitovao 1956. godine zajedno sa bratom blizancem Borisom. Napadačka linija Spartaka koju su činili Boris i Jevgenij Majorov i Vjačeslav Staršinov smatra se jednom od najačih napadačkih formacija u sovjetskom hokeju šezdesetih godina prošlog veka. Sa Spartakom je osvojio dve titule nacionalnog prvaka, u sezonama 1961/62. i 1966/67, a u nacionalnom prvenstvu odigrao je ukupno 260 utakmica i postigao 127 golova.

Po okončanju sezone 1966/67. i osvajanja titule nacionalnog prvaka Majorov se povlači iz aktivnog igranja i postaje glavnim svoga dodatadšnjeg kluba. Kodinu dana kasnije vraća se aktivnom igranju i odlazi u Finsku gde je kao igrač i trener vodio drugoligaški tim HK VehU (fin. Vehmaisten Urheilijat) iz Tamperea. Kao trener vodio je još i omladinsku selekciju Sovjetskog Saveza u sezoni 1973/74. kada je imao ulogu pomoćnog trenera. Po okončanju igračke i trenerske karijere Majorov je radio kao sportski komentator, a u periodu 1982−1997. radio je kao sportski novinar i komentator u nacionalnoj televiziji, a bio je i punopravni član Sovjetskog udruženja novinara. Godine 1998. posmrtno mu je dodeljeno priznanje za najboljeg sportskog komentatora godine.

Na početku karijere jedno kraće vreme igrao je i za fudbalsku sekciju Spartaka.

Za reprezentaciju Sovjetskog Saveza prvi put je zaigrao na svetskom prvenstvu 1961. kada su Sovjeti osvojili bronzanu medalju, a dve godine kasnije na SP 1963. osvojio je i zlatnu medalju i titulu svetskog prvaka. Učestvovao je i na ZOI 1964. u austrijskom Inzbruku gde je sovjetski tim osvojio zlatnu olimpijsku medalju. Na svetkim prvenstvima i olimpijskim igrama odigrao je ukupno 20 utakmica i postigao 11 golova.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]