Jezici Crne Gore

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jezička raspodela po naseljima, 2011.

Jezici Crne Gore su jezici kojima se u Crnoj Gori govori. Prema Ustavu Crne Gore, usvojenom 2007. godine, Crna Gora ima jedan službeni jezik, koji je određen kao crnogorski. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, 42% stanovništva izjasnilo se da im je srpski maternji jezik, a 37% crnogorski. Lingvistički su, uz bošnjački i hrvatski jezik, različite standardne varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika, ali u fazi formulisanja crnogorski je književni jezik.[1]

Prepoznati manjinski jezici su albanski, bošnjački i hrvatski. Od 2017. godine, albanski je službeni jezik opština Podgorica, Ulcinj, Bar, Pljevlja, Rožaje i Tuzi.[2] Pored toga, u Crnoj Gori je naseljeno nekoliko stotina Italijana, naseljenih u Boki kotorskoj.

Manjinski jezici u Crnoj Gori[uredi | uredi izvor]

Dvojezični natpisi u Ulcinju

Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima stupila je na snagu, u Crnoj Gori, nakon nezavisnosti iz državne zajednice Srbije i Crne Gore 3. juna 2006. godine.[3] Ustav Crne Gore iz 2007. navodi da crnogorski zvanični jezik zemlje, dok su bošnjački, hrvatski, srpski i albanski jezik u službenoj upotrebi.[4] Ustav kaže da su jezici u službenoj upotrebi oni iz grupa koje čine najmanje 1% stanovništva Crne Gore, prema popisu iz 2003. godine.[4] Zakon o nacionalnim manjinama precizira da procenat pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu lokalne samouprave treba da bude 15% kako bi se njihov jezik i pismo uvelo u službenu upotrebu.[5] Mediji koje je osnovala vlada Crne Gore dužni su da emituju vesti, kulturne, obrazovne, sportske i zabavne programe na manjinskim jezicima.[5] Manjine i njihovi članovi imaju pravo na obrazovanje na svom jeziku, u redovnom i stručnom obrazovanju.[5]

Narečje[uredi | uredi izvor]

Mapa Narečje
  Istočnohercegovački
   Zetsko-raški

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zvanični sajt Crne Gore - Jezik i pravopis”. www.me (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 29. 01. 2021. g. Pristupljeno 21. 3. 2020. 
  2. ^ „Albanian language official in Montenegro”. Oculus News. Pristupljeno 21. 3. 2020. 
  3. ^ „Minority languages in Montenegro: new evaluation report released”. Council of Europe. Pristupljeno 21. 3. 2020. 
  4. ^ a b „Montenegro’s Minorities in the Tangles of Citizenship, Participation, and Access to Rights” (PDF). Journal on Ethnopolitics and Minority Issues in Europe. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 9. 2015. g. Pristupljeno 21. 3. 2020. 
  5. ^ a b v „Manjine u Crnoj Gori zakonodavstvo i praksa” (PDF). Youth Initiative for Human Rights. Pristupljeno 21. 3. 2020.