Jovana I Napuljska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jovana I Napuljska
Jovana I Napuljska
Lični podaci
Datum rođenja1326. ili 1328.
Mesto rođenjaNapulj,
Datum smrti12. maj 1382.(1382-05-12) (53/54 god.)
Mesto smrtiSan Fele,
Porodica
SupružnikĐaume IV od Majorke, Andrew, Duke of Calabria, Louis, Prince of Taranto, Otto, Duke of Brunswick-Grubenhagen
PotomstvoCatherine of Naples, Frances of Naples, Charles Martel, Duke of Calabria
RoditeljiKarlo Kalabrijski
Marija Valoa, vojvotkinja Kalabrije
DinastijaDinastija Kapeta-Anžu
Kraljica Napulja
PrethodnikRobert Napuljski
NaslednikKarlo III Napuljski

Jovana I Napuljska (ital. Giovanna I di Napoli; 1326.[1] ili 1328[2]12. maj 1382) je bila kraljica Napulja (1343—1382) i titularna kraljica Jerusalima.

Krunisanje[uredi | uredi izvor]

Ćerka je Karla Kalabrijskog (koji je bio najstariji sin Roberta Napuljskog) i Marije Valua, sestre francuskog kralja Filipa VI. Kada je imala 7 godina 1334. zaručena je za šestogodišnjeg rođaka Andriju Kalabrijskog iz mađarskog ogranka Anžujaca. Andrija Kalabrijski je bio sin Karla Roberta i mlađi brat Ludovika I Anžujskog.

Kada je Robert Napuljski umro 1343. bez muških naslednika, ostavio je oporuku po kojoj Andrija Kalabrijski treba biti krunisan kao kralj Napulja.

Jovana I Napuljska se uz pomoć napuljskog plemstva opirala oporuci, što je dovelo do nereda. Umešao se i papa Klement VI, koji je poslao kardinala Amerika, da poništi Robertovu oporuku i da privremeno preuzme kontrolu nad Napuljskom kraljevinom. Kardinal je krunisao Jovanu Napuljsku u Rimu 1344. godine.[2] Andrija Kalabrijski je ubijen 1345, verovatno po Jovaninom naređenju.[3] Jovana se posle toga udavala još tri puta.

Sukobi među Anžujcima[uredi | uredi izvor]

Tokom njene vlasti dolazi do žestokih političkih sukoba među Anžujcima. Ubistvo Andrije Kalabrijskog izazvalo je mržnju mađarskih Anžujaca i dovodi do invazije, koju predvodi Ludovik I Anžujski. Njen rođak Filip II Tarantski ostavlja joj pravo na Ahajsku kneževinu. Otvorila je 1347. u Avinjonu veliki bordel, koji je opsluživao bogataše i plemiće iz cele Evrope. Kasnije je morala da papi proda sve nekretnine u Avinjonu i okonča zaradu na bordelima u Avinjonu.

Svrgavanje sa trona[uredi | uredi izvor]

Podržavala je Avinjonsko papstvo tokom perioda Zapadne šizme. Francuska joj je bila saveznik, a usvojila je i Luja I Anžujskog (sina od Jovana II Dobrog) kao svog naslednika. Francuska i antipapa Klement VII računali su na Napuljsku kraljevinu kao uporište u slučaju ratnog rešavanja problema zapadne šizme. Zbog toga papa Urban VI proglašava da Jovana više nije kraljica i dodeljuje Napuljsku kraljevinu Karlu III Napuljskom, koji je bio njen usvojeni naslednik. Uz mađarsku pomoć Karlo III Napuljski je zauzeo Napulj i utamničio Jovanu Napuljsku. Dao je da je udave u zatvoru 12. maja 1382. godine.

Nastavak sukoba dve grane Anžujaca oko Napulja[uredi | uredi izvor]

Karlo III Napuljski je postao novi kralj, a sledećih nekoliko dekada nastavljeni su ratovi oko nasleđivanja. Ludovik I Anžujski nije priznao Karla III Napuljskog za kralja Napulja, pa je vodio ratove protiv Karla. Luj je zaposeo Provansu i Forkalkije, koji su bili u sastavu Napuljske kraljevine. Filip II Tarantski je s druge strane ponovo nakon Jovanine smrti polagao pravo na Ahajsku kneževinu.

Aleksandar Dima Otac je napisao roman Jovana Napuljska.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Karlo I Anžujski
 
 
 
 
 
 
 
8. Karlo II Napuljski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Beatris od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
4. Robert Napuljski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Stefan V Ugarski
 
 
 
 
 
 
 
9. Marija Ugarska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Jelisaveta Kumanka
 
 
 
 
 
 
 
2. Karlo Kalabrijski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Đaume I od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
10. Pere III od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Jolanda od Ugarske
 
 
 
 
 
 
 
5. Yolanda of Aragon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Manfred Sicilijanski
 
 
 
 
 
 
 
11. Konstanca od Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Beatriče Savojska
 
 
 
 
 
 
 
1. Jovana I Napuljska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Luj IX
 
 
 
 
 
 
 
12. Filip III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Margareta od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
6. Šarl Valoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Đaume I od Aragona (= 20)
 
 
 
 
 
 
 
13. Izabela Aragonska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Jolanda od Ugarske (= 21)
 
 
 
 
 
 
 
3. Marija Valoa, vojvotkinja Kalabrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Guy III, Count of Saint-Pol
 
 
 
 
 
 
 
14. Guy IV, Count of Saint-Pol
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Matilda od Brabanta
 
 
 
 
 
 
 
7. Maho od Šatijona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Žan II, vojvoda Bretanje
 
 
 
 
 
 
 
15. Marie of Brittany
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Beatris Engleska
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Panache, Madame (1824). „Historical life of Joanna of Sicily: queen of Naples and countess of Provence”. London, UK: Baldwin, Cradock, and Joy. str. 109—111(footnote 17). OCLC 679328015. Pristupljeno 4. 6. 2016. 
  2. ^ a b Steele 1910.
  3. ^ Léonard 1954, str. 347.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Steele, Francesca (1910). The Beautiful Queen, Joanna I of Naples. New York: Dodd, Mead and Company. Pristupljeno 31. 10. 2014. 
  • Léonard, Émile-G (1954). Les Angevins de Naples. Paris: Presses universitaires de France.