Juraj Tušjak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Juraj Tušjak
Lični podaci
Datum rođenja(1935-01-26)26. januar 1935.
Mesto rođenjaBački Petrovac,  Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti17. januar 1986.(1986-01-17) (50 god.)
Mesto smrtiIriški Venac,  SFRJ

Juraj Tušjak (svk. Juraj Tušiak; Bački Petrovac, 26. januar 1935Iriški Venac, 17. januar 1986) bio je slovački pesnik, prozni pisac i prevodilac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Završio je gimnaziju „Jan Kolar” u rodnom mestu (1953). Potom je studirao na Pedagoškom fakultetu u Novom Sadu (1954-1956).

Učitelj[uredi | uredi izvor]

Neko vreme je predavao u osnovnim školama, a zatim se posvetio novinarskom i uredničkom radu. Kao učitelj radio je u školama u Čelarevu (1956-59), Bačkom Petrovcu (1959-60) i Magliću (1960-63).[1]

Fotografija (sleva nadesno) Pavela Mučaja (pesnika, proznog pisca i autora za decu), Danijela Piksiadesa (učitelja i književnika), Mihala Babinke (književnika, novinara i prevodioca) i Juraja Tušjaka (oko 1960. godine)

Novinar i urednik[uredi | uredi izvor]

U listu Hlas Ľudu prvo je bio novinar (1953-54), pa urednik u dva navrata (1963-67, dok se redakcija još nalazila u Bačkom Petrovcu i 1967-70, po prelasku redakcije u Novi Sad).

Uređivao je i omladinski časopis Vzlet (1970-72), književni časopis Nový život (od 1972) i dečiji časopis Naši pionieri (kasnije Pionieri) (od 1963. godine; od 1973. postao je glavni urednik).[1]

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Objavio je zbirke poezije Maliny v januári (1962), Modrá báseň (1977), zbirku četiri pripovetke Krčma (1973), knjige poezije posvećene deci Za priehršť radosti (1959), Jednoduché slová (1969), Otčina (1982) i zbirke pripovedaka, bajki i kratke proze (O bielom jeleňovi, 1961; Maximilián v meste, 1971; Muška Svetluška a hračky, 1972; Postavím si kaštieľ vežičkový, 1973; Štvrtácka jar, 1975; Cirkus Pikolo a iné, 1978; Kráľovské rozprávky, 1981; Čarodejný zvonček, 1986).

Godine 1985. objavio je izbor svojih pesama i bajki za decu pod nazivom Zelený zajko. Brojne pesme i kratka proza Tušjaka su uvršteni u antologije za decu, udžbenike i čitanke.[1]

Prevodilaštvo[uredi | uredi izvor]

Bavio se i prevođenjem sa srpskohrvatskog, slovenačkog, rusinskog, češkog i slovačkog. Na srpskohrvatski je preveo dela Prázdniny so strýcom Rafaelom Vincenta Šikule (1974) i Zbojnícka mladosť Ljuda Ondrejova (1982). Objavio je i slovački prevod antologije rusinskih pripovedaka.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Juraj Tušiak”. slovackizavod.org.rs/. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]