Љубичаста гљивица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ljubičasta gljivica
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
L. amethystina
Binomno ime
Laccaria amethystina
Sinonimi
Laccaria laccata var. amethystina (Cooke) Rea

Ljubičasta gljivica (lat. Laccaria amethystina) vrsta je jarko obojene gljive koja pripada familiji Hydnangiaceae, redu Agaricales. Rasprostranjena je u Evropi, Aziji i većem delu Severne Amerike. Mikorizna je gljiva. Naseljava listopadne šume (bukove, hrastove), a može se pronaći i u četinarskim, kao i mešovitim šumama. Odgovara joj vlažno zemljište. Često raste na mahovini ili na iglicama četinara. Raste u grupi, na veoma malom prostoru ih može biti i po nekoliko desetina. Plodonosi od leta do kraja jeseni. Jestiva i česta vrsta. Ime roda kome pripada Laccaria na persijskom znači obojen i sve gljive ovog roda su jarke boje.[1] Ime vrste amethystina je dobila po dragom kamenu ametistu, usled slične obojenosti.[2]

Opis plodnog tela[uredi | uredi izvor]

Klobuk je ljubičaste boje, po suvom vremenu bledi. Dok je mlada konveksan je, zatim postaje ravan. U sredini je često udubljen, rub podvijen, nepravilan, zatalasan. Prečnik klobuka je 2—6 centimetara. Drška je identične obojenosti kao i klobuk, vijugava, tanka i visoka do 12 centimetara. U početku je puna, a zatim šuplja. Listići su tanki, razmaknuti, srasli uz dršku ili se spuštaju niz nju. Ljubičaste boje. Mogu poprimiti beličastu boju od spora. Meso je tanko, svetlije ljubičaste boje, bez izraženog ukusa i mirisa. Ne gubi boju prilikom kuvanja.

Mikroskopija[uredi | uredi izvor]

Spore su okrugle sa bodljama, 9—11 x 7,5—9,5 µm.[3] Otisak spora je bele boje.

Jestivoot[uredi | uredi izvor]

Cela gljiva je jestiva, mada se obično koristi kao dodatak jelu jer nema veliku vrednost. Često se koristi kao ukras jelima jer kuvanjem ne gubi ljubičastu boju. Treba biti na oprezu jer na zagađenom zemljištu akumulira arsen.

Hemijske reakcije[uredi | uredi izvor]

Sa KOH reaguje tako da klobuk poprima braonkastu boju.

Slične vrste[uredi | uredi izvor]

Zbog svoje jarke obojenosti gotovo je nemoguće pobrkati ovu vrstu sa nekom drugom. Međutim, stariji, bledi primerci se mogu pomešati sa otrovnom gljivom Inocybe geophylla var. liliacina. Najlakše ih je razlikovati po tome što otrovni dvojnik ima prsten na dršci, dok ga ljubičasta gljivica nikada nema.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rogers, R. & Solomon, P.W. (2011): The Fungal Pharmacy: The Complete Guide to Medicinal Mushrooms and Lichens of North America. Books
  2. ^ Gligić V. (1959)Etimološki rečnik gljiva. Sarajevo: "Veselin Masleša"
  3. ^ „Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 16. 09. 2017. g. Pristupljeno 16. 09. 2017.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Uzelac B. BGV Logic Beogad, 2009.
  • Mushrooms. Phillips R. Macmillan London, 2006
  • Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba.Flik M. Marso Beograd, 2010
  • Atlas gljiva. Giuseppe P. Prosvejta Zagreb, 1997

Spoljašnje veѕe[uredi | uredi izvor]

  1. http://bioras.petnica.rs/home.php Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2017)
  2. http://www.indexfungorum.org/
  3. http://www.plantea.com.hr/ljubicasta-gljivica/
  4. http://www.naturefg.com/pages/fu-basidiomycota2.htm
  5. https://web.archive.org/web/20171230060313/http://www.wildfooduk.com/mushroom-guides/amethyst-deciever-mushroom/
  6. http://www.indexfungorum.org/names/NamesRecord.asp?RecordID=303338