Љубичица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Viola
Viola tricolor
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Viola
Vrste

videti spisak vrsta ljubičica

Ljubičica (lat. Viola) rod je dikotiledonih skrivenosemenica iz porodice ljubičica (Violaceae). Obuhvata oko 500 vrsta, uglavnom rasprostranjenih u severnim umerenim predelima Zemlje (Holarktik) (severna Zemljina polulopta). Mogu se naći i u veoma udaljenim mestima, kao što su Havaji, Australija i Andi u Južnoj Americi. Ljubičice su uglavnom višegodišnje zeljaste biljke, sa cvetovima zanimljive arhitekture i boja, usled čega se mnoge vrste uzgajaju kao ukrasne. Ime roda ukazuje na najčešću boju kruničnih listića cveta — ljubičastu.

Opis[uredi | uredi izvor]

Stablo je poleglo, visine od 5 do 10 cm, rastu u grmu.[1] Listovi su grupisani u rozetu, smešteni na kratkim ili dužim drškama. [1] Vrste ljubičice obično imaju srcolike listove, nazubljene po obodu, a postoje vrste sa složenim, ili listovima drugog oblika. Veći broj vrsta ljubičica su zeljaste biljke. Listovi su neizmenični.

Divlja ljubičica (Viola odorata)

Cvetovi su zigomorfni. Cvetovi nisu grupisani u cvast, veličine do 2 cm i nalaze se na dugačkim drškama. Čašica petolista, po cvetanju ne opada. Njeni listići su izduženo-lancetasti zašiljeni. Dva donja duža od ostalih. Krunica sa pet slobodnih listića. Vršni listovi nešto veći od srednjih iste su boje, ali nešto tamniji bez dlačica u osnovi. Srednji pokrivaju vršne i pri dnu imaju dlačice. Donja latica obično drugačije boje od ostalih i nosi ostrugu. Prašnika pet, tučak sinkarpan iz tri karpele.

Cvetanje ljubičice najčešće je u proleće i privlače mnoge Insekte, uglavnom mrave intenzivnim mirisom.[2]

Boje cvetova su različite od ljubičaste (po imenu) preko raznih tonova plave, žute, pa čak i bele boje.

Plod je čaura veličine oko 7mm bez nastavaka koja sadrži seme puno proteina.[1]

Rasejavanje i razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Rasejavanje se obavlja insektima, dok se razmnožava semenom i vegetativnim delovima biljke.

Areal rasprostranjenja[uredi | uredi izvor]

Autohtono raste na prostoru Azije i Evrope. [1]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Česta je u svetlim listopadnim šumama, livadama, kamenjarima i šikarama, u dvorištima, u hladu ili na otvorenom staništu.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Listovi se pre svega koriste u industriji parfema. Bogati su vitaminom C i pigmentom karotenom, pa se koriste za salatu ili supu, dok se list, cvet i koren mogu koristiti za pravljenje čaja, kod upale gornjih disajnih puteva.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „Mirisna ljubica (Viola odorata)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 26. 3. 2015. Pristupljeno 24. 8. 2019. 
  2. ^ „Ljubičica najavljuje proleće”. Politika. Pristupljeno 2. 2. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Istorijski izvori

Publikacije[uredi | uredi izvor]

Filogenija i taksonomija[uredi | uredi izvor]

Enciklopedije[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Baze podataka
Slike