Pređi na sadržaj

Akutna limfocitna leukemija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Akutna limfocitna leukemija (ALL)
Akutna limfocitna leukemija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostHematologija
Onkologija
MKB-10C91.0
MKB-9-CM204.0
MKB-OM9835/3
DiseasesDB195
eMedicinemed/3146 ped/2587
MeSHD054198

Akutna limfocitna leukemija je vrsta akutnih leukemija. To je bolest kod koje se javljaju nezreli i abnormalni limfociti u krvi ili koštanoj srži. Mnogi je karakterišu i kao malignu bolest krvi.[1]

Opis bolesti[uredi | uredi izvor]

Limfociti su ćelije koje proizvodi koštana srž i drugi delovi limfnog sistema koje učestvuju u borbi protiv infekcija u organizmu. Inače, koštana srž je sunđerasto tkivo koje se nalazi u dugim kostima i ona proizvodi osim limfocita i crvena krvna zrnca, bela krvna zrnca i krvne pločice. Limfociti se nalaze u bezbojnoj tečnosti, limfi, koja ispunjava limfne sudove i deo je limfnog sistema. Oni učestvuju u odbrambenoj funkciji organizma stvarajući antitela na sva strana tela uneta u organizam. U toku akutne limfocitne leukemije limfociti ne sazrevaju do kraja i dolazi do njihove hiperprodukcije. Kod osoba kod kojih je prisutna ova maligna malformacija koštane srži dolazi do učestalih krvarenja, pada imunskog sistema (učestale infekcije) i prisustvo anemije, što je posledica nemogućnosti proizvodnje normalnih krvnih ćelija. Ova bolest brzo napreduje, javlja se i kod dece i kod odraslih, pa je u zavisnosti od doba i lečenje specifično. Akutna limfocitna leukemija odgovorna je za 80% akutnih leukemija kod dece, i najučestalija je u dobi između 3 i 7 godina.[1] Ona se takođe javlja i kod odraslih osoba, gde obuhvata 20% svih leukemija. Učestalost pojave leukemije je 6 bolesnika od 100.000 ljudi.

Faktori rizika[uredi | uredi izvor]

Stručnjaci smatraju da za većinu slučajeva akutne limfocitne leukemije ne postoji jasan uzrok nastanka. Međutim smatra se da zračenje, neki otrovi poput benzena, i pojedine kancerogene supstance doprinose razvoju leukemije. Kao i kod većine malignih bolesti bitan faktor nastanka bolesti je i genetika.[2]

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Početak bolesti je obično nagao. Simptomi i znaci bolesti nastaju kao posledica zamene normalnih krvnih ćelija malignim ćelijama iz koštane srži. Usled proizvodnje nefunkcionalnih crvenih krvnih zrnaca nastaje anemija, koja može biti različite jačine i javlja se kao slabost, malaksalost, vrtoglavica i bledilo kože. Bolest kod dece često počinje bolovima u zglobovima i kostima. Nemogućnost proizvodnje normalnih belih krvnih zrnaca dovodi do sklonosti ka infekcijama koje mogu biti na koži, plućima ili može da postoji sepsa. Povišena temperatura i znojenje mogu biti izazvani samom bolešću. Krvarenja nastaju zbog smanjenog broja normalnih krvnih pločica i manifestuju se na koži u vidu modrica ili krvarenjem iz sluzokože. Akutnu limfocitnu leukemiju je obično teško odrediti jer su prvi simmptomi nespecifični, svojstveni mnogim drugim oboljenjima, poput gripa, i različitih infekcija.[1]

Laboratorijski nalaz[uredi | uredi izvor]

U perifemoj krvi nalazi se anemija, granulocitopenija i trombocitopenija. Broj belih krvnih zrnaca može biti normalan, smanjen ili povećan. Kod odraslih bolesnika broj leukocita je visok.[3]

Lečenje[uredi | uredi izvor]

Kod dece između 3-10. godine života prognoza je dobra jer se kod preko 50% bolesnika postiže izlečenje hemoterapijom i transplantacijom koštane srži. Hemoterapija se uglavnom sastoji od kombinacije 3 do 8 lekova. Kod 70-80% odraslih postiže se remisija, koja prosečno traje oko 18 meseci, a zatim nastaju recidivi bolesti koje je sve teže lečiti, jer se remisije teže postižu i kraće traju. Oko 20-30% odraslih bolesnika preživi 5 godina. Bolesnici umiru zbog napredovanja leukemije, infekcije, krvarenja ili drugih komplikacija. Na prognozu bolesti utiče životno doba bolesnika. Transplantacija koštane srži nakon hemoterapije visokim dozama jedini je izbor lečenja za slučajeve kad dolazi do recidiva ili kad oni ne reaguju na druga lečenja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Harrison's Principles of Internal Medicine, Chapter 97., Malignancies of Lymphoid Cells. Clinical Features, Treatment, and Prognosis of Specific Lymphoid Malignancies (16th izd.). Arhivirano iz originala 07. 07. 2011. g. Pristupljeno 24. 06. 2010. 
  2. ^ Smith, Malcolm A.; et al. (1999). „Secondary Leukemia or Myelodysplastic Syndrome After Treatment With Epipodophyllotoxins” (PDF). Journal of Clinical Oncology. American Society for Clinical Oncology. 17 (2): 569—77. PMID 10080601.  Nepoznati parametar |curly= ignorisan (pomoć)
  3. ^ Collier 1991, str. 810.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]



Članak je velikim delom preuzet sa sajta www.stetoskop.info[mrtva veza] uz dozvolu koju možete videti ovde.





Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).