Aleksandar Domogarov
Aleksandar Domogarov | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Aleksandar Jurjevič Domogarov |
Datum rođenja | 12. jul 1963. |
Mesto rođenja | Moskva, SSSR |
Rad | |
Aktivni period | 1984–danas |
Zvanični veb-sajt | |
http://www.domogarov.ru/ | |
Veza do IMDb-a |
Aleksandar Jurjević Domogarov (rus. Алекса́ндр Ю́рьевич Домога́ров; Moskva, 12. jul 1963) je sovjetski i ruski filmski i pozorišni glumac, televizijski voditelj, izvođač šansona i Narodni glumac Ruske Federacije (2007).[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 12. jula 1963. godine u Moskvi. Nakon završetka osnovnog i srednjeg obrazovanja upisao je 1984. godine Višu pozorišnu školu M.S Šepkina.[2]
U periodu od 1984. do 1985. godine igrao je u Malom pozorištu u Moskvi[2], a od 1985. godine prešao je u Pozorište ruske armije, gde je ostao sve do 1995. godine.[2]Od 1995. godine počinje da glumi u pozorištu Mosovet[2]
i na toj sceni igrao je Marata u pozorišnom komadu Moj siromašni Marat, Sirana u predstavi Sirano de Beržerak, doktora Džekila i gospodina Hajda u ruskoj verziji mjuzikla Džekil i Hajd, gde je pokazao svoj talenat za pevanje, izvodivši teške vokalne delove u predstavi. Igrao je i Astrova u predstavi Ujka Vanja, Beršiniana u predstar Tri sestre, Gajeva u predstavi Višnjik i u mnogim druim.
Pored posla u pozorištu Mosovet, glumio je i u mnogim drugim predstavama drugih pozorišta, uključujući i Moskovsko dramsko pozorište i Krakovsko pozorište, gde je svoju ulogu izneo na poljskom jeziku
Na filmu je debitovao 1984. godine, kada je dobio ulogu u filmu Nasledstvo, režisera Georgija Natansona. Prvu bitnu ulogu odigrao je u TV filmu Gusari 3, gde je bio u ulozi Pavela Gorina, 1992. godine. Nakon uloge u istorijskoj televizijskoj seriji Grofica Monsoro 1997. godine, igrao je u glavnoj ulozi grofa i privukao veću pažnju javnosti. Nakon toga igrao je u televizijskim serijama Turski marš i (2000—2007) i Gangsteri Peterburga (2000—2003).
Van Rusije prvi put je zaigrao u poljskoj televizijskoj seriji Ognjem i mačem (1999), koju je režirao Jerži Hofman, gde je Domogarov igrao u ulozi pukovnika Jurka Bohuna. Pored toga, u Poljskoj je takođe glumio u televizijskoj seriji Talas zločina (2003—2008), u filmovima Jedna junska noć režisera Andžeja Vajde i u Varšavskoj bici, 2011. godine, koju je režirao Jerži Hofman. U Švedskoj imao je ulogu u filmu Časnici, 2001. godine.
Njegov lični život opisan je u filmu Aleksandar Domogarov–Ispovest o usamljenom čoveku, koji je premijerno emitovan 17. marta 2012. godine.[3]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Njegov deda sa očeve strane bio je pomorski oficir u Privremenoj vladi Rusije i pomogao je Aleksandaru Kerenskom da pobegne iz Zimskog dvorca u Sankt Peterburgu.[4]
Aleksandrov otac Jurij Domagov (1915—1991)[5] bio je filmski i pozorišni glumac i vojnik Sovjetskog Saveza, koji je višestruko nagrađivan.[6] Aleksandrova majka bila je Natalija Petrovna Domagova (21. avgust 1928[5] — jun 2002 godine[7])[6], a stariji brat Andrej Domogarov (7. jul 1953) završio je Moskovski državni putnički i tehnički univerzitet, gde predaje kao profesor.
Iz braka sa Natalijom Eduardovnom Domogarovom imao je sina Dimitrija Aleksandrovića Domogarova (7. januar 1985 — 7. jun 2008), koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Sa drugom suprugom Irinom Aljtonevnom Domogarovom dobio je 1989. godine sina Aleksandra Aleksandrovića Domogarova, koji se danas bavi glumom.
Nakon okončanja drugog braka, Aleksandar se oženio Natalijom Valerevnom Gromuškin, koja se takođe bavi glumom.[8] Četvrta supruga mu je bila Marina Andrejevna Aleksandrovna, Narodna glumica Ruske Federacije, sa kojom je Aleksandar bio u braku u periodu od 2005—2007. godine.
Pozorišne uloge[uredi | uredi izvor]
Pozorište ruske armije[uredi | uredi izvor]
- Dama sa Kamelijama — Arman Dival
- Drveće umire stojeći — direktor
- Makabet — Makbuf
- Na umirujućem mestu — Milividov
- Moja profesija — Viktorio
- Pavel I — Aleksandar
Pozorište Bagatela[uredi | uredi izvor]
- Makbet — Magbet od Škotske
Otvoreno moskovsko pozorište[uredi | uredi izvor]
- Muška sezona — Arsenije
Pozorište Mosoveta[uredi | uredi izvor]
- Moj siromašni Marat — Marat
- Lutalice u bekstvu — Dimitrije
- On je prišao — Džerald Kroft
- Dobar prijatelj — Žorž
- Sirano de Beržerak — Sirano
- Čudna priča doktora Džekila i gospodina Hajda — doktor Džekil
- Ujak Vanja — Miahil Astrov
- Tri sestre — Aleksandar Ignjatijević
- Višnjev gaj — Leondid Andrejević Gaev
Filmografija[uredi | uredi izvor]
Godina | Film | Uloga | Napomena |
---|---|---|---|
1984 | Nasledstvo | Slava | |
1985 | Velika nevolja | Anton | |
1986 | Mihail Lomonosov | Aleksandar Sumarokov | mini serija |
1987 | Assa | Aleksandar I Pavlovič | |
1988 | Moj suprug i ćerka Tamara | učenik Fedi | |
1989 | Poseta dame | Kovi | tv film |
1990 | Uradi jednom | Goša | |
1991 | Krv za krv | Bubus | |
1992 | Gusari III | Pavel Gorin | |
1993 | Ako želiš da znaš | Vasili Soleni, ofocir | |
1993 | Osveta švercera | ||
1994 | Krst milosrđa | Andrej | tv serija |
1996-97 | Kraljica Margo | Busi | TV serija |
1997 | Grofica Monsoro | Busi | tv serija |
1996 | Beli ples | Nikita, uspešni biznismen | |
1999 | Ognjem i mačem | Jurko Bohun | |
1999 | Na koniec swiata | Viktor | |
2000 | Dykaren | Viktor | |
2000 | Igra letenja | Nikolaj | |
2000 | Carstvo na udaru | Georgije Gapon | tv serija |
2000-01 | Gangsteri Peterburga | Andrej Seregin | mini serija |
2001 | Turski marš | Aleksandar Tureski | tv film |
2002 | Ja sam lutka | Viktor | |
2003 | Zašto imaš alibi? | Igor | tv film |
2003 | Idioti | Evegenije Radmoski | tv serija |
2004 | Uzkiy most | Gladijev | mini serija |
2004 | Medeni mesec | Andrej | mini serija |
2004-05 | Mafijaški talas | Sergej - šef mafije | tv serija |
2005 | Tyomny Instinct | tv serija | |
2005 | Gubitak Sunca | Anton | mini serija |
2005 | Žena nobelovac | Oleg Ermarkov | tv serija |
2005 | Zvezda epohe | Konstantin Simonov, pesnik | mini serija |
2006 | Satisfakcija | Aleksandar Šulenin | mini serija |
2006 | Gorf Crne Gore | Mihail Miloradović, grof | |
2006 | Vukodav iz roda Sivog Psa | Varvarin Ljudodjej | |
2007 | Indi | Arseni | |
2007 | Sjaj | Miša Klimenko | |
2008 | Bela noć, slatka noć | biznismen Pavel Vlasov | |
2009 | Car | Aleksej Basmanov | |
2009 | Ako je to naša sudbina | Aleksandar Vlasov, poznati umetnik | tv serija |
2010 | Legenda o letećem Kipranu | Valent | |
2010 | Starija supruga | Maks | |
2011 | Na sunčanoj strani ulice | Jurij Kondračević | tv serija |
2011 | Dostojevski | Aleksandar Isajev | mini serija |
2011 | Varšavska bitka | Kruškin | |
2011 | Tajne revolucionara palate | Linar | tv serija |
2012 | Zonnentau | Harald Somerset | tv serija |
2012 | Marina roša | Trošin | tv serija |
2012 | Lice drugog | Stavinski | tv serija |
2012-13 | Krv za krv | Anton | tv serija |
2013 | Vikend | savršeni Ivan | |
2013 | Ubiti Staljina | Ivan Berežnaja | Mini-series |
2014 | Marina roša 2 | Trošin | tv serija |
2015 | Pensilvanija | ||
2017 | Veliki |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ukaz Prezidenta Rossiйskoй Federacii V. Putina № 456 ot 9 aprelя 2007 goda «O nagraždenii gosudarstvennыmi nagradami Rossiйskoй Federacii». Oficialьnый saйt Prezidenta Rossiйskoй Federacii // kremlin.ru
- ^ a b v g Aleksandr Domogarov. Narodnый artist RF. Kratkaя biografiя, roli v teatre, fotoalьbom, pressa. Oficialьnый saйt Gosudarstvennogo akademičeskogo teatra imeni Mossoveta // mossoveta.ru
- ^ Aleksandr Domogarov. Ispovedь odinokogo mužčinы
- ^ Pokoritelю ženщin — 50 | Grani
- ^ a b Domogarov Aleksandr Юrьevič. Narodnый artist Rossiйskoй Federacii. Biografiя. Meždunarodnый obъedinennый biografičeskiй centr // biograph.ru
- ^ a b Aleksandr Domogarov. Moй fotoalьbom. Detstvo. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. avgust 2011) // domogarov.ru
- ^ Aleksandr Domogarov. Biografiя, filьmografiя aktёra. // kinofilms.com.ua
- ^ Aktёr Aleksandr Domogarov sdelal analiz DNK na otcovstvo. Gazeta «Segodnя» (Ukraina) // segodnya.ua (4. marta 2015 goda)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Aleksandar Domogarov na sajtu IMDb (jezik: engleski)