Apatit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Apatit
Opšte informacije
KategorijaMineral
FormulaCa5(PO4)3(F,Cl,OH)
Kristalne sistemeHeksagonalni
Identifikacija
BojaProvidan do proziran, obično zelen, ređe bezbojan, žut, plav do ljubičast, ružičast, braon.[1]
Kristalni habitusTabular, prismatic crystals, massive, compact or granular
Cepljivost[0001] indistinct, [1010] indistinct
PrelomConchoidal to uneven[1]
Tvrdoća po Mosu5[1]
SjajnostVitreous[1] to subresinous
OgrebBeo
Specifična težina3,18 (+/- 0,05)[1]
Sjajnost poliranjemVitreous[1]
Optičke osobineDvostruko prelamajući, jednoosno negativni[1]
Indeks prelamanja1,634 - 1,638 (+0,012, -0,006)[1]
Dvojno prelamanje0,002-0,008[1]
PleohroizamPlavi kamen - jak, plavi i žuti do bezbojnog. Druge boje su slabe do vrlo slabih.[1]
Disperzija0,013[1]
Ultravioletna fluorescencijaYellow stones - purplish pink which is stronger in long wave; blue stones - blue to light blue in both long and short wave; green stones - greenish yellow which is stronger in long wave; violet stones - greenish yellow in long wave, light purple in short wave.[1]

Apatit, je mineral koji pripada grupi fosfata, i po hemijskom sastavu je hlorofosfat ili fluorofosfat kalcijuma. Ima veliku primenu kao veštačko đubrivo.

Dragi kamen[uredi | uredi izvor]

Kristal apatita, Meksiko.

Apatit se retko koristi kao dragi kamen. Providni kamen čistih boja i onaj koji se svilasto presijava (en:chatoyant) glatko se polira (en:cabochon).[1] Kamen koji se svilasto presijava poznat je kao apatit mačje oko,[1] providni zeleni kamen poznat je kao asparagusni kamen,[1] a plavi kamen se naziva moroksit (en:moroxite).[2][3] Kristali rutila mogu da urastu u kristal apatita pa u pravom svetlu izrezani kamen pokazuje efekat mačjeg oka.

Glavna nalazišta apatita kvaliteta dragog kamena nalaze se u:[1] Brazilu, Mjanmaru i Meksiku. Ostali izvori su:[1] Kanada, Čehoslovačka, Nemačka, Indija, Madagaskar, Mozambik, Norveška, Južna Afrika, Španija, Šri Lanka i SAD.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj Gemological Institute of America, (1995). GIA Gem Reference Guide. Gemological Institute of America. ISBN 978-0-87311-019-8. 
  2. ^ Streeter, Edwin W. (1898). Precious Stones and Gems (6th izd.). London: George Bell and Sons. str. 306. 
  3. ^ Hurlbut & Klein 1985

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Streeter, Edwin W. (1898). Precious Stones and Gems (6th izd.). London: George Bell and Sons. str. 306. 
  • Schmittner Karl-Erich and Giresse Pierre, 1999. Micro-environmental controls on biomineralization: superficial processes of apatite and calcite precipitation in Quaternary soils, Roussillon, France. Sedimentology 46/3: 463-476.
  • Hurlbut, Cornelius S.; Klein, Cornelis (1985). Manual of Mineralogy. ISBN 978-0-471-80580-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]