Pređi na sadržaj

Баршунасти јавор

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Baršunasti javor
Stablo u botaničkoj bašti Kju gardens
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. velutinum
Binomno ime
Acer velutinum
Areal
Sinonimi
  • Acer pulchrum G.Nicholson
  • Acer van-volxemii Mast.
  • Acer insigne Boissier et Buhse, non Nicholson
List i plod.

Baršunasti javor (Acer velutinum) prvi je opisao Buase (Pierre Edmond Boissier, 1810–1885) ugledni švajcarski botaničar, istraživač i matematičar objavivši opis u Diagnoses Plantarum Orientalium novarum. Lipsiae [Leipzig] ser. 1, 6: 28 (1846). Epitet vrste velutinum znači baršunasto. Zbog dela prirodnog areala zovu ga i persijski javor. Persijski naziv je pelt (پلت).

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

Listopadno lišćarsko drvo visine 12–24 m, a u prirodnim sastojinama i do 40 m premašujući prsni prečnik od 150 cm.[1] Kora je siva, glatka; grančice gole, ljubičastocrvenkaste do smeđe; pupoljci izduženojajasti sa nekoliko ili više pari sivih do smeđih ljuspi koje se preklapaju i koje su po obodu trepavičasto dlakave ili ne.[2][2][3]

Listovi su naspramni, prosti, petorežnjeviti, prečnika 15-20 (25) cm, srcaste osnove, grubo nazubljenog oboda, zeleni adaksijalno, svetliji i dlakavi (obično duž nerava) ili goli abaksijalno; drške crvenkaste duge 10–25 cm (list sličan Acer pseudoplantanus samo veći i sa dužim peteljkama). Režnjevi jajasti ili izduženo jajasti, sa urezima do polovine, bočni režnjevi izduženi, donji mali; vrhovi zaobljeni do zaoštreni.[2][4]

Žutozeleni cvetovi u terminalnim, uspravnim (kod Acer pseudoplantanus visećim), mnogocvetnim, jajastim metlicama 8–12 cm dugim, posle listanja u maju-junu. Cvetovi petočlani.[2][5]

Plod dvojna krilata orašica 4–5 cm duga, leđna linija krila međusobno pod pravim uglom u visećim skupinama. Orašice dlakave, deo oko semena jajast. Plodonošenje u oktobru.[2][3][5][6]

Areal[uredi | uredi izvor]

Od prirode se javlja u severnom Iranu, Azerbejdžanu, Gruziji, Jermeniji, Rusiji i Turskoj u mešovitim šumama od nivoa mora do 600 m sa Acer cappadocicum, Quercus macranthera, Tilia dasystyla subsp. caucasica i Parrotia persica[7] U planinskom masivu Alborz široko je rasprostranjen od 200-2.000 m.n.v.[8][9]

Bioekološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Najbolje raste u vlažnom zemljištu izložen suncu ili u blagoj senci. Brzorasteća je vrsta.[8]

Primena[uredi | uredi izvor]

Značajan je izvor drveta i furnira, ima vrednost u ozelenjavanju, zaštiti vodenih slivova i biodiverziteta kao hrana i sklonište za divlje životinje. Na jugu Ruske federacije koristi se za drvorede u gradovima i duž puteva.[5] Glavni atribut za primenu baršunastog javora kao ukrasne vrste nije jesenji kolorit, što je odlika većine javora, jer je boja listova pred opadanje prljavo smeđa, ili, u najboljem slučaju nagorela narandžasta. Dekorativnost ove vrste je u srazmernom i snažnom opštem izgledu i vitalnozelenoj boji listova tokom leta [10]. Brzi rast usmerio je pažnju u šumarstvu na ovu vrstu kao jednu od ključnih za pošumljavanje goleti i degradiranih zemljišta u severnom Iranu. Oko 8% drvnih sortimenata iz ovog područja obezbeđuje baršunasti javor, odnosno 2% ukupne iranske potražnje.[11]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Generativno razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Kod razmnožavanja semenom glavne poteškoće su brz gubitak klijavosti i dormantnost semena pri skladištenju semena na temperaturi 5-17 °C. Sa druge strane čuvanjem na nižim temperaturama od ovih prevazilazi se dormantnost svežesakupljenog semena. Odstranjivanjem kotiledona odmah po sakupljanju plodova postiže se brže klijanje ose embriona, što ukazuje na inhibitornu ulogu kotiledona. ABA tretman na svežesakupljeno seme utiče tako da snižava klijavost, dok primenjena na seme čuvano na 5-17 °C različito vreme prvo snižava intenzitet dormantnosti, a onda je potpuno uklanja. Pinfild i saradnici smatraju da baršunasti javor ima dvostruku dormantnost: nepropusnu semenjaču i fiziološku dormantnost[12] Primećeno je da intenzitet dormantnosti zavisi od nadmorske visine na kojoj su populacije iz kojih je sakupljeno seme. Tako seme čija je provenijencija 600–900 m klija posle 8 nedelja na 4 °C i 70% relativne vlage, dok je semenu van ovog područja potrebno 16 nedelja stratifikacije da bi klijalo.[13]

Vegetativno razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Reznice uzete krajem decembra i krajem marta tretirane sa IBA u koncentraciji od 5000 ppm i pobadane u stakleniku ožiljuju se 76%[11]

Može da se kalemi bočnim spajanjem tokom januara-marta na podloge A. pseudoplatanus u posudi ili gole[14].

Hibridi i unutarvrsni taksoni[uredi | uredi izvor]

Kompatibilnost sa A. pseudoplatanus je dobra pa mogu da se hibridizuju. Preliminarno je izdvojeno tri botanička varijeteta var. velutinum (sa listovima), var. glabrescens (sa golim listovima) i var. vanvolxemii (sa listovima većim od 20 cm plavozelenog naličja i maljavih nerava).[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ovchinnikov, P.N. (ed.) (1981). Flora Tadzhikskoi SSR 6: 1-725. Izd-vo Akademii nauk SSSR, Moskva
  2. ^ a b v g d Krüssmann, G. (1984): Manual of Cultivated Broad-leaved Trees and Shrubs. Timber Press, Portland, Oregon
  3. ^ a b van Gelderen, D.M., de Jong, P.C. & Oterdoom, H.J. (1994): Maples of the World. Timber Press, Portland, Oregon"
  4. ^ van Gelderen, C.J. & van Gelderen, D.M. (1999): Maples for Gardens: A Color Encyclopedia. Timber Press, Portland, Oregon
  5. ^ a b v le Hardÿ de Beaulieu, A. (2003): An Illustrated Guide to Maples. Timber Press, Portland, Oregon
  6. ^ Browicz, K. (1982): Chorology of trees and shrubs in South-West Asia and adjacent regions. Państwowe Wydawnictwo Naukowe, Poznań
  7. ^ Lancaster, R. (2017): My Life With Plants. Filbert Press Ltd.
  8. ^ a b Farhadi, Mostafa; Tigabu, Mulualem; Arian, Alireza Ghasemi; Sharifani, M. Mehdi; Daneshvar, Abolfazl; Oden, Per Christer (2013). „Pre-sowing treatment for breaking dormancy in Acer velutinum Boiss. Seed lots”. Journal of Forestry Research. 24 (2): 273—278. S2CID 255349151. doi:10.1007/s11676-013-0349-6. 
  9. ^ Mohtashamian, M., Attar, F., Kavousi, K., Masoudi-Nejad, A. (2017): Biogeography, distribution and conservation status of maples (Acer L.) in Iran.
  10. ^ Jacobson, A.L. (1996): North American Landscape Trees. Ten Speed Press, Berkeley, California
  11. ^ a b Farhadi, M., Heydari, H., Sharifani, M., Kouhrokhi, A.R. (2007): Influence of cutting time of stem and medium on rooting of maple (Acer velutinum Boiss.). Iranian Journal of Natural Resources. 60 (2): 505—515.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  12. ^ Pinfield, N.J., Stutchbury, P.A. (1990): Seed Dormancy in Acer: The Role of Testa-imposed and Embryo Dormancy in Acer velutinum. Annals of Botany, Volume 66, Pages 133–137, https://doi.org/10.1093./oxfordjournals.aob.a088007
  13. ^ Farhadi, Mostafa; Tigabu, Mulualem; Arian, Alireza Ghasemi; Sharifani, M. Mehdi; Daneshvar, Abolfazl; Oden, Per Christer (2013). „Pre-sowing treatment for breaking dormancy in Acer velutinum Boiss. Seed lots”. Journal of Forestry Research. 24 (2): 273—278. S2CID 255349151. doi:10.1007/s11676-013-0349-6. 
  14. ^ Grbić, M. (2004). Proizvodnja sadnog materijala - Vegetativno razmnožavanje ukrasnog drveća i žbunja. Beograd: Univerzitet u Beogradu. ISBN 86-7602-009-4. 
  15. ^ Bean, W.J. (1976): Trees and Shrubs Hardy in the British Isles, Vol. 3, N–Rh. John Murray, London.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]