Pređi na sadržaj

Bil Stjuart

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
bil stjuart
Lični podaci
Datum rođenja1901.
Mesto rođenjaSarajevo,  Austrougarska
Datum smrti9. jun 1943.(1943-06-09) (41/42 god.)
Mesto smrtiTjentište, kod Foče, Hrvatska ND Hrvatska
Profesijavojno lice
Delovanje
SlužbaBritanska vojska
Činkapetan

Bil Stjuart (engl. Bil Stuart; Sarajevo, 1901Tjentište, kod Foče, 9. jun 1943) bio je kapetan britanske armije i šef britanskog Odeljenja za vezu pri NOV i POJ.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1901. godine u Sarajevu. Njegov otac je bio konzul u Sarajevu.

Po zanimanju je bio inženjer. Posle početka Drugog svetskog rata, bio je mobilisan u Britansku armiju, u kojoj je imao čin kapetana.

Maja 1943. godine, od savezničke Komande za Sredozemlje je bio određen za šefa Odeljenja za vezu pri Vrhovnom šatbu NOV i PO Jugoslavije (ovo je bila prva saveznička misija upućena u NOV i POJ). Odeljenje je imalo ukupno šest članova - pored kapetana Stjuarta, tu su bili: kapetan prof. Vilijam Dikin, zamenik šefa misije; podoficir Ivan Starčević Džon, britanski oficir jugoslovenskog porekla, prevodilac; narednik Džon Kembel i radio-telegrafisti Volter Routon i Perec Rozenberg.

Ova misija se u noći 27/28. maja 1943. godine spustila kod Crnog jezera na Durmitoru, gde su ih sačekali članovi Vrhovnog štaba NOV i POJ Moša Pijade, Pavle Ilić i Pavle Savić, u pratnji Prve čete Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba. Odmah po dolasku, susreli su se sa Vrhovnim komandantom NOV i POJ Josipom Brozom Titom.

Pošto je britansko Odeljenje za vezu, stiglo u Jugoslaviju, u toku Pete neprijateljske ofanzive, nastavilo je kretanje sa Vrhovnim štabom NOV i POJ u pravcu kanjona Sutjeske. Prilikom nemačkog bombarodavanja, partizanskih položaja na Ozrenu, 9. juna 1943. godine, kapetan Bil Stjuart je poginuo. Od iste bombe poginuli su Vasilije Đurović Vako, komandant Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade i Đuro Vujović Španac, pratilac Vrhovnog komandanta, narodni heroji. Tom priliko je bio ranjen i Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito.

Literatura

[uredi | uredi izvor]