Vasilj Ulisko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
vasilj ulisko
Lični podaci
Datum rođenja(1915-01-28)28. januar 1915.
Mesto rođenjaUkrajina, Ruska Imperija
Datum smrti26. april 1956.(1956-04-26) (41 god.)
Mesto smrtiUkrajinska SSR, Sovjetski Savez
Profesijavojno lice
Delovanje
Učešće u ratovimaVeliki otadžbinski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaSovjetska armija
Činmajor
Heroj
Narodni heroj od21. jun 1945.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja

Vasilj Andrijovič Ulisko (ukr. Василь Андрійович Уліско; Vasilij Andrejevič Ulisko, rus. Василий Андреевич Улиско; Ukrajina, 18. januar 1915Ukrajinska SSR, 26. april 1956) bio je gardijski major Crvene armije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1915. godine u Ukrajini. Pred rat je završio avijatičarsku školu, a potom bio upućen je u bombardersku avijaciju. Od početka Velikog otadžbinskog rata, juna 1941. godine bio je navigator u bombarderskoj avijaciji. Leteo je u neprijateljsku pozadinu, dovodeći avion na cilj - na koncentracije neprijateljskih trupa i tehnike, železničke čvorove, skladišta oružja i municije, aerodrome neprijateljske avijacije i druge vojne objekte.

Godine 1944. kao zamenik navigatora gardijskog avijatičarskog puka, gardijski major Vasilj Ulisko učestvovao je u vazdušnim operacijama davanja pomoći Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. Kao jedan od najiskusnijih navigatora Vasilj Ulisko trasirao je je maršrute do 30 poljana za spuštanje tovara na različitim podrucjima Jugoslavije. S obzirom na to da su avioni leteli noću, nad nepoznatom teritorijom i bez radio-navigacionih uređaja, zbog pronalaženja cilja bio je razrađen specijalni sistem letova s vođom. Prvi je kao vođa poletao avion, s jednom od najiskusnijih posada koji je nalazio cilj i izbacivao i kružio nad njim, dajući istovremeno ugovorene signale. Ostali avioni ravnali su se prema ovim signalima, kao prema radio svetionicima i tačno pogađali cilj. Jedan od takvih vođa u avijatičarskoj grupi bio je avion u kome je kao navigator leteo Vasilj Andrejevič Ulisko.

Poslije završetka rata Ulisko je nastavio da služi u ratnom vazduhoplovstvu oružanih snaga Sovjetskog Saveza. Umro je u aprila 1956. godine.

Predsedništvo Antifašističkog veća narodnog oslobodenja Jugoslavije odlikovalo ga je, 21. juna 1945. godine, Ordenom narodnog heroja Jugoslavije.

Literatura[uredi | uredi izvor]