Pređi na sadržaj

Vila park

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vila park
Vila park
MestoBirmingem,  Engleska
Otvoren17. aprila 1897.
VlasnikFK Aston Vila
OperatorFK Aston Vila
Kapacitet42.788[1]
PodlogaDesso GrassMaster
(prirodna trava pomešana sa veštačkim vlaknima)
Cena gradnje£16,733 (£25 miliona)[2]
Dimenzije105 x 68 m
Korisnici
FK Aston Vila

Vila park (engl. Villa Park) je fudbalski stadion u Birmingemu, Engleska. Vila park je dom Aston Vile od 1897. godine. Klub je prethodno igrao na Aston parku od 1874. do 1876. i Peri Bar-u od 1876. do 1897. godine. Ukupan kapacitet stadiona je 42.788 sedećih mesta.[1] Stadion je udaljen manje od milje od železničkih stanica Aston i Viton. Bio je domaćin šesnaest utakmica seniorske fudbalske reprezentacije Engleske, prve 1899. i poslednje 2005. godine. To je bio prvi engleski stadion na kojem su igrane utakmice reprezentacije u tri različita veka. Na Vila parku je odigrano više polufinalnih utakmica FA kupa nego na bilo kom drugom stadionu, ukupno je odigrano 55.

Godine 1897. Aston Vila se preselila u Aston Louer Grounds (Aston Lower Grounds), koji je kasnije preimenovan u Vila park, sportski teren u Viktorijanskom zabavnom parku koji se nalazio na bivšem posedu Aston Hola, svečanog doma. Tokom svoje istorije stadion je prošao razne faze obnove i razvoja, što je rezultovalo današnjom konfiguracijom tribina Holt End, Triniti roud, Nort stend i tribinom Dag Elis.

Pre 1914. oko terena se nalazila biciklistička staza, pa su redovno održavana biciklistička i atletska takmičenja. Pored fudbala, na stadionu je održano nekoliko koncerata kao i ostali sportski događaji, uključujući bokserske mečeve i međunarodne ragbi liga i ragbi junion mečeve.

Istorija

[uredi | uredi izvor]
Vila park 1907. tokom meča protiv Liverpula; atletska staza je još bila prisutna.

Problem sa prethodnim domom Aston Vile, Peri Bar-om, je bio loš pristup stadionu i velika cena zakupa.[3] Zbog toga Aston Vila 1894. započinje pregovore sa vlasnicima Aston Louer Grounds-a, koji se tada nalazio u okviru Viktorijanskog zabavnog parku i sastojao se od fudbalskog i kriket terena, atletske staze, i male tribine.

Taj prostor je prvobitno bio povrtnjak Tomasa Holta (po njemu nosi ime tribina Holt End), vlasnika Aston Hola, a kasnije je postao Viktorijanski zabavni park sa akvarijumom i velikom dvoranom. Današnji teren se nalazi na mestu Douvhaus bazena, ukrasnog ribnjaka isušenog 1889. godine. Na mestu bazena su tadašnji vlasnici Louer Grounds-a izgradili biciklističku stazu i sportski stadion koji je otvoren 10. juna 1889. godine za kombinovani biciklistički i atletski događaj.

Predstavnici Aston Vile su postigli dogovor sa Edgarom Flouerom, tadašnjim vlasnikom Louer Grounds-a, oko 21-godišnjeg zakupa sa cenom od 300 funti godišnje i sa opcijom da kupe lokaciju u bilo kom trenutku trajanja ugovora.[4] Pre nego što su se preselili, oni su izgradili novu glavnu tribinu i uz nju otvorene tribine na preostale strane, tako da je stadion tada mogao da primi oko 40.000 gledalaca.[5] Iako ne još kompletno završen, stadion je otvoren 17. aprila 1897. prijateljskom utakmicom Aston Vile i Blekbern roversa, nedelju dana nakon što je Aston Vila osvojila duplu krunu (liga i FA kup).[5]

Prosečna poseta od 21.000 gledalaca je 1899. omogućila klubu da investira u poboljšanje stadiona u dve faze.[6] Prva faza je uključivala postavljanje krova na Triniti roud tribinu, kao i obnovu tribina oko staze da bi se ispravio dizajnerski propust koji je prouzrokovao loš pogled na teren za veći deo publike. Vila je 1911. kupila zemljište na kojem se stadion nalazio za 8,250 funti, kao i kancelarijske zgrade u starom akvarijumu i parking prostor za 1,500 funti.[5] U junu 1914. je počela još jedna faza poboljšanja Vila parka, da bi se nadmetao sa poboljšanjima na drugim stadionima širom zemlje, uključujući Evertonov Gudison park, gde je bila upravo završena tribina na dva nivoa. Prvo je uklonjena biciklistička staza, a zatim je urađeno ponovno profilisanje svih tribina da bi ih približili terenu. Tadašnji ambiciozni direktor Aston Vile Frederik Rajnder se okrenuo poznatom arhitekti Arčibaldu Liču da dizajnira novi Vila park, koji bi imao kapacitet za oko 100.000 gledalaca.[7] Izbijanje Prvog svetskog rata je ozbiljno omelo projektovanje i napore oko izgradnje.[8]

Kao rezultat pogoršanja ekonomske situacije i povećanja troškova nakon rata neko vreme se ništa nije radilo na stadionu. U aprilu 1922. je počela izgradnja nove Triniti roud tribine, koju je dizajnirao Arčibald Lič, koja je delimično otvorena avgusta iste godine. Radovi su nastavljeni kroz sezonu 1922/23., a tribina je zvanično otvorena 26. januara 1924. od strane tadašnje Vojvode od Jorka, a kasnije kralja Džordža VI.[9] Stadion je tada mogao da primi oko 75.000 gledalaca. Konačna cena tribine je bila izračunata na 89 hiljada funti, iznos koji je razbesneo ljude u upravi kluba, koji su naredili istragu o ceni izgradnje, čime su 1925. primorali Rajndera da podnese ostavku.[10]

Vila park je ostao u gotovo istom stanju sve do kasnih 1950-ih. Osim popravki štete nanete od bombardovanja tokom Drugog svetskog rata nisu započeti veći projekti sve do 1958-59 kada su najavljena četiri projekta. Kao rezultat toga, stari paviljon Bouling grin-a je postao medicinski centar, podrum akvarijumske zgrade je pretvoren u teretanu, postavljena su četiri velika reflektorska stuba, a kupljen je i teren za treninge 460 metara od Vila parka.[11] Reflektori su prvi put upotrebljeni u novembru 1958. u prijateljskom meču protiv škotskog kluba Harts.[5] U leto 1962. je postavljen krov na tribinu Dag Elis, a 1963. je stari krov u obliku bureta na tribini Viton lejn, jedina preostala odlika Vila parka iz 1897, zamenjen sa običnim kosim krovom kao na tribini Dag Elis.[5]

Vila park je izabran od strane FIFA da bude domaćin tri utakmice na Svetskom prvenstvu u fudbalu 1966. pod uslovom da se tribina Viton lejn pokrije sedištima. U leto 1969. pod rukovodstvom novog direktora, Daga Elisa, je počela obnova stadiona koji je bio dosta zapušten i bila mu je potrebna modernizacija.[12] U leto 1976. je počelo renoviranje Viton lejn tribine, na kojoj nije bilo većih radova od 1924. godine. U prvoj fazi je izgrađen prvi nivo nove betonske tribine, a u drugoj fazi koja je počela u februaru 1977. i drugi nivo. Tribina je zvanično otvorena u oktobru iste godine, dizajn i oprema su bili impresivni za to vreme, uključivala je i novine kao što su AV logo napravljen od obojenih stolica kao i dva nivoa VIP loža. U tom period je takođe Viton End tribina preimenovana u Nort Stend (severna tribina).

Fasada Holt End tribine, izgrađene 1994.

Nakon Hejselske tragedije, privremeni Tejlorov izveštaj iz 1989. je preporučivao da svi stadioni ispunjavaju najviše bezbednosne standarde i da sve tribine budu pokrivene sedištima. Tokom leta 1990. prve izmene su napravljene u skladu sa zahtevima u izveštaju. Na severnoj tribini je postavljeno 2.900 stolica na mestu stajaćih tribina, krov Holt Enda je proširen u pripremi za više mesta, promenjen je krov na Triniti Roudu, a na Viton Lejn tribini je dodato još VIP loža. Do tada, sva četiri reflektorska stuba su uklonjena, a reflektorsko osvetljenje je postavljeno na krovove tribina Trini roud i Viton Lejn.[13] 1992. je počela izgradnja nove tribine umesto Viton Lejn, a tribina kapaciteta 4.686 mesta je završena januara 1994. po ceni od 5 miliona funti.[14] Iste godine na 70. rođendanskoj svečanosti bivšeg predsednika kluba, Daga Elisa, objavljeno je da će novosagrađena tribina Viton Lejn biti preimenovana u Dag Elis.

Holt End je bila jedina preostala tribina koja nije ispunjavala kriterijume Tejlorovog izveštaja i dodatni pregled je pokazala da bi postavljanje sedišta na postojeću tribinu bilo neekonomično. Umesto toga doneta je odluka da se izgradi nova tribina na dva nivoa, samo četiri godine posle postavljanja novog krova.[14] Rušenje tribine je počelo poslednjeg dana sezone 1993/94., a još nezavršena je delimično otvorena avgusta 1994. sa 3.000 sedišta na prvom nivou za prvu utakmicu na Vila parku potpuno pokrivenom sedišitima. Nova Holt End tribina je kompletno završena decembra iste godine i imala je kapacitet od 13.501 sedećih mesta. Stadion je bio domaćin poslednjeg finala Kupa pobednika kupova 1999. godine, kada su se sastali Lacio i Majorka (2:1).

Sledeća na redu je bila Triniti Roud tribina 2000. godine. Ona je stajala tu još od 1922, iako je imala više renoviranja i nadogradnji. Rušenje stare tribine je počelo nakon poslednje utakmice u sezoni 1999/00., a nova tribina je bila mnogo veća, tako da je kapacitet Vila parka porastao na sadašnjih 42.788 sedećih mesta. Zvanično je otvorena u novembru 2001. od strane Čarlsa, princa od Velsa, baš kao što je staru tribinu otvorio njegov deda Džordž VI 77 godina ranije.[15]

Panoramski pogled na Vila park sa tribine Triniti roud, sleva nadesno su severna tribina (Nort stend), Dag Elis tribina i Holt End.

Rekordi

[uredi | uredi izvor]
Grafikon pokazuje prosečnu posetu na Vila parku od 1947. do 2008.

Rekordna poseta od 76.588 gledalaca na Vila parku je zabeležena 2. marta 1946. na utakmici šestog kola FA kupa protiv Darbi kauntija.[16] Najveća poseta od postavljanja stolica je 42.788 gledalaca 29. decembra 2009. u utakmici Premijer lige protiv Liverpula.

Najveća prosečna sezonska poseta u periodu nakon Drugog svetskog rata je bila 47.168 gledalaca u sezoni 1948/49.,[16] dok je najmanja prosečna sezonska poseta bila 15.237 u sezoni 1985/86.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b „Villa held by 10 man United (poseta na vrhu)”. Skaj sports. 10. 2. 2010. Arhivirano iz originala 21. 10. 2012. g. Pristupljeno 4. 2. 2013. 
  2. ^ Inglis 1997, str. 84.
  3. ^ Inglis 1997, str. 26.
  4. ^ Inglis 1997, str. 70.
  5. ^ a b v g d Inglis 1997, str. 176–179.
  6. ^ Inglis 1997, str. 85.
  7. ^ Inglis 1997, str. 102.
  8. ^ Inglis 1997, str. 110.
  9. ^ Inglis 1997, str. 118.
  10. ^ Inglis 1997, str. 119–122.
  11. ^ Inglis 1997, str. 148.
  12. ^ Inglis 1997, str. 176–162.
  13. ^ Inglis 1997, str. 194–197.
  14. ^ a b Inglis 1997, str. 203.
  15. ^ Ponovljena kraljevska fudbalska poseta, news.bbc.co.uk, 12. 11. 2001.
  16. ^ a b Holt & Bišop 2010, str. 128.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Inglis, Sajmon (1997). Vila park: 100 godina. Birmingem: Sports Projects Ltd. ISBN 978-0-946866-43-4. 
  • Holt, Frenk Li; Bišop, Rob (2010). Aston Villa: The Complete Record. Darbi: Derby Books Publishing. ISBN 978-1-85983-805-1. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]