Vlaho-bugarske povelje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prva učionica "Anton Pan".

Vlaho-bugarske povelje i kasnije vlaho-moldavske povelje su istorijski i pisani spomenici srednjovekovne istorije Vlaške i Moldavije do bitke kod Finte i posledičnih hrizejevijevih ustanaka 1655. godine.[1]

Njihov poznati broj je 312 samo do 1476. godine, koje je objavio Joan Bogdan 1905. godine. Poslednji takvi pisani spomenici mogu se datirati u vreme Konstantina Brankovana ili u vreme kada grof Đorđe Branković boravi u Bukureštu.[2]

Oni su izuzetno važan spomenik ćirilometodijevistike, jer odražavaju razvoj bugarskog jezika do Damaskina.[3]

Ovaj je uvodnik nezavisno razvijen u Vlaškoj i Moldaviji, za razliku od drugih osmanskoslovenskih jezika. Jezik i stil ovih pisanih dokumenata strogo slijede jezik Trnovske književne škole, za razliku od drugih zapadno-bugarskih, u Srbiji poznatijih kao Raški.[4]

Zbog ovih spomenika pretpostavlja se da je starorumunski jezik regionalna norma staroslovanskog jezika. Povelje je prvi pretresao i objavio Ljubomir Miletić, nećak Svetozar Miletića.[5][6][7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ bug. Vlaho-bъlgarski gramoti
  2. ^ Ivan Haralampiev; Lekcii po istoriя na bъlgarskiя knižoven ezik do Vъzraždaneto; str. 67-68, kato sreщu 8 gramoti na bъlgarski care ot XIII i XIV vek imame 312 vlahobъlgarski gramoti do 1476 godina, t.e. počti do kraя XV vek. Avtorъt sčita, če do kraя na XV vek vъobщe ne može da se govori za "rumъnska redakciя". ISBN 978-954-400-702-7.
  3. ^ Graf Drakula ne bil rumъnec, a vlaški voйvoda, izpolzval starobъlgarski
  4. ^ Ivan Haralampiev; Lekcii po istoriя na bъlgarskiя knižoven ezik do Vъzraždaneto; str. 84-87, kato bezюsov srednobъlgarski literaturen ezik, zaщoto po tozi način se opredelя se opredelя i ezikovata sistema, i ezikovata norma. Sistemata e bъlgarska, a normata - pod čuždo vliяnie. ISBN 978-954-400-702-7.
  5. ^ D-rъ L. Miletičъ i D. D. Agura, Bѣlѣžki otъ edno naučno pѫtuvanьe vъ Romъniя, Dako-romъnitѣ i tѣhnata slavяnska pismenostь, SbNUNK, kn. IX, Dъržavna pečatnica, Sofiя, 1893, Izdava Ministerstvoto na narodnoto prosveщenie, str. 263, 264
  6. ^ D-rъ L. Miletičъ i D. D. Agura, Bѣlѣžki otъ edno naučno pѫtuvanьe vъ Romъniя, Dako-romъnitѣ i tѣhnata slavяnska pismenostь..., str.263, 264, 265
  7. ^ L. Miletičъ, Dako-romъnitѣ i tѣhnata slavяnska pismenostь. Častь II, str.47, Gramota № 2 (arh. № 299) otъ Radula II (1375—1380): „Tѡgo radї, c a r ю A l e ѯ a n d r e, vare ktȍ ti vameš vъ Rѹokerъ, da mѹ zaprѣtiš da ѹzimat vamѫ, щo zakon. A inako da ne smѣetъ ѹčinit. I koi libo щet bitъ vameš pod Dѫbovncѫ, i toi ta(ko)ždere da imъ ѹzimat."
fanariotiVlaška