Voja Carić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Voja Carić
Datum rođenja(1922-03-14)14. mart 1922.
Mesto rođenjaMašić u Slavoniji Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti19. april 1992.(1992-04-19) (70 god.)
Mesto smrtiBeogradSFRJ

Voja Carić (Mašić, 14. mart 1922Beograd, 19. april 1992) bio je srpski pesnik, prozni pisac, urednik i antologičar.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u mjestu Mašiću u Slavoniji 14. marta 1922. godine.[2] Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a gimnaziju u Novoj Gradiški. Istoriju umetnosti studirao je u Zagrebu, a završio u Beogradu. Počeo je da piše odmah poslije Drugog svjetskog rata, kada je sarađivao u Politici, a zatim nastaje njegova saradnja sa brojnim listovima i časopisima za decu.[3]

Njegova najpoznatija djela : „Beli vuk“, „Bajka o tajni“, „Aparat profesora Kosa“,[4] „Ej, ti“, „Šareni most“.[5]

Voja Carić umro je 19. aprila 1992. godine u Beogradu.[2]

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

Voja Carić je pisao pesme, priče, basne i romane. Odabrani spisak Carićevih dela je: [6]

  • Petoletka - pesme (1948)
  • Boj sa Vrandukom - poema (1948)
  • Veseli doživljaji - pesme (1950)
  • Saboteri - pesme (1948)
  • Zečja priča - pesme (1947)
  • Basne (1951)
  • Priče o zlom jarcu (1950)
  • Bajka o tajni - pesme (1951)
  • Beli vuk - priče (1956)
  • Šareni most - pesme (1958)
  • Aparat profesora Kosa - roman (1958)
  • Ej ti - pesme (1966)
  • Antologija savremene poezije za decu - sastavio 1970. godine

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Petrović, Tihomir (2008). Istorija srpske književnosti za decu. Novi Sad: Zmajeve dečje igre. str. 280—284. 
  2. ^ a b „Vremeplov (14. mart 2017)”. RTS. Pristupljeno 27. 3. 2021. 
  3. ^ „O piscu: Voja Carić”. Dečiji snovi. Pristupljeno 27. 3. 2021. 
  4. ^ Milovanović, Miodrag (2016). Srpska naučna fantastika. Beograd: Everest media. str. 60—61. 
  5. ^ Carić, Voja (1987). Šareni most. Sarajevo : "Veselin Masleša". str. 89. ISBN 978-86-21-00124-8. 
  6. ^ Jeknić, Dragoljub (1998). Srpska književnost za decu - istorijski pregled 2. Beograd: MAK. str. 291. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]