Geto
Geto je deo grada koji nastanjuje određena etnička, rasna, socijalna ili klasna grupa, koja je tu izdvojena raznim oblicima društvenog, ekonomskog ili pravnog pritiska.[1] Geta su često poznata po tome što su siromašnija od drugih delova grada. Verzije geta se pojavljuju širom sveta, svaka sa svojim imenima, klasifikacijama i grupama ljudi.
Termin je prvobitno korišćen za Venecijanski geto u Veneciji, u Italiji, još 1516. godine, da bi opisao deo grada gde je Jevrejima bilo određeno da žive i na taj način su bili segregirani od drugih ljudi. Međutim, rana društva su možda formirala sopstvene verzije iste strukture; reči koje po značenju podsećaju na geto pojavljuju se na hebrejskom, jidišu, italijanskom, germanskom, starofrancuskom i latinskom. Tokom Holokausta, više od 1.000 nacističkih geta je osnovano za držanje jevrejske populacije, sa ciljem da se Jevreji eksploatišu i ubijaju kao deo konačnog rešenja.[2][3]
Ovaj termin ima duboko kulturno značenje u Sjedinjenim Državama, posebno u kontekstu segregacije i građanskih prava; kao takav, široko se koristi u zemlji za označavanje siromašnih naselja. Takođe se koristi u nekim evropskim zemljama kao što su Rumunija i Slovenija za označavanje siromašnih naselja.[4]
Poreklo reči[uredi | uredi izvor]
Reč „geto“ je prvi put upotrebljena za opis Venecijanskog geta („ghèto“), a posle i za jevrejska geta u Evropi. Etimološki, ova reč potiče od italijanske reči „getto“,[5] što znači odbaciti, ili grčke reči „getonija“ (Γειτονία, naselje). Blizak je italijanski izraz „borghetto“ za malu gradsku četvrt.
U nemačkom jeziku se koristi izraz „Judengasse“ (jevrejska uličica ili četvrt). U Maroku se jevrejska geta nazivaju „mela“, reč slična sa mahalama u kojima su tzv. "turski" tj. muslimanski Cigani (trgovci, zanatlije) živeli nalik srednjovekovnim Jevrejima u zapadnoj Evropi.
Danas se termin „geto“ koristi i za siromašna gradska područja, naročito u SAD. Tamo se pojavio izraz ruralni geto, koji opisuje zajednice izvan urbanih zona, poput naselja auto-prikolica, radničkih baraka i indijanskih rezervata. Naselja meksičkih imigranata se nazivaju bario (barrios) i slična su getima, jer su u njima koncentrisane kulturno izolovane zajednice.
Jevrejski getoi[uredi | uredi izvor]
Evropa[uredi | uredi izvor]
Karakter geta je varirao tokom vremena. Termin je korišćen za područje u jevrejskoj četvrti, što je označavalo područje grada tradicionalno naseljenog Jevrejima u dijaspori. Jevrejske četvrti, poput jevrejskih geta u Evropi, često su bili izdanci segregiranih geta koje su uspostavile okolne vlasti. Izraz na jidišu za jevrejsku četvrt ili kvart je Di yiddishe gas, ili „Jevrejska ulica“. Mnogi evropski i bliskoistočni gradovi su nekada imali istorijsku jevrejsku četvrt.
Jevrejski getoi u Evropi postojali su zato što su Jevreji posmatrani kao autsajderi. Kao rezultat toga, Jevreji su bili stavljeni pod stroge propise u mnogim evropskim gradovima.[6]
Evropa pod nacističkom okupacijom[uredi | uredi izvor]
Tokom Drugog svetskog rata, nacisti su uspostavili getoe da bi Jevreje i Rome zatvorili u tesno zbijena područja gradova istočne Evrope. Nacisti su ova područja u dokumentima i oznakama na svojim ulazima najčešće nazivali „Jevrejska četvrt“. Ovi nacistički geti ponekad su se poklapali sa tradicionalnim jevrejskim getima i jevrejskim četvrtima, ali ne uvek. Hajnrih Himler je 21. juna 1943. izdao dekret kojim je naredio raspuštanje svih geta na Istoku i njihovo pretvaranje u nacističke koncentracione logore.[7]
Šangajski geto[uredi | uredi izvor]
Šangajski geto je bio područje od približno jedne kvadratne milje ((≈ 2.6 km²) u okrugu Hongkou u Šangaju koji su okupirali Japanci u koji je oko 20.000 jevrejskih izbeglica preseljeno prema Proklamaciji koju je izdao Japan o ograničenju boravka i poslovanju apatridima, nakon što su izbegli iz Evrope pod nemačkom okupacijom pre i tokom Drugog svetskog rata.[8]
Sjedinjene Države[uredi | uredi izvor]
Rani getoi[uredi | uredi izvor]
Razvoj geta u Sjedinjenim Državama usko je povezan sa različitim talasima imigracije i unutrašnje urbane migracije. Irski i nemački imigranti iz sredine 19. veka bili su prve etničke grupe koje su formirale etničke enklave u gradovima Sjedinjenih Država. Posle toga je usledio veliki broj imigranata iz južne i istočne Evrope, uključujući mnoge Italijane i Poljake između 1880. i 1920. godine.[9] Većina njih je ostala u svojim uspostavljenim imigrantskim zajednicama, ali su do druge ili treće generacije mnoge porodice mogle da se presele u bolje stanovanje u predgrađima nakon Drugog svetskog rata.
Ove etničke geto-oblasti su uključivale Nižu južnu stranu Menhetna u Njujorku, koji je kasnije postao poznat kao pretežno jevrejski, i Istočni Harlem, koji je nekada bio pretežno italijanski i koji je postao dom velike portorikanske zajednice tokom 1950-ih. Male Italije širom zemlje bile su pretežno italijanski getoi. Mnogi poljski imigranti preselili su se u delove poput Pilzena u Čikagu i Poljskog brda u Pitsburgu. Brajton Bič u Bruklinu je dom uglavnom ruskih i ukrajinskih (uglavnom jevrejskih) imigranata.[10]
Crnački ili afroamerički getoi[uredi | uredi izvor]
Uobičajena definicija geta je zajednica koju odlikuje homogena rasa ili etnička pripadnost. Pored toga, ključna karakteristika koja se razvijala tokom postindustrijske ere i koja nastavlja da simbolizuje demografiju američkih geta je prevalencija siromaštva. Siromaštvo predstavlja odvajanje geta od drugih, suburbanizovanih ili privatnih naselja. Visok procenat siromaštva delimično opravdava poteškoće emigracije, koja ima tendenciju da reprodukuje ograničavajuće društvene mogućnosti i nejednakosti u društvu.[11]
Termin geto je uobičajeno korišćen neko vreme, ali geta su postojala mnogo pre nego što je termin skovan. Urbane oblasti u SAD se često mogu klasifikovati kao „crne” ili „bele”, pri čemu stanovnici prvenstveno pripadaju homogenoj rasnoj grupi.[12] Ova klasifikacija se može pratiti još od 1880. godine kada su Afroamerikanci živeli u svojim susedstvima.[13] Četrdeset godina nakon američkog pokreta za građanska prava iz 1950-ih i 1960-ih, većina Sjedinjenih Država ostaje rezidencijalno segregirano društvo u kojem crnci i belci naseljavaju različita naselja značajno različitog kvaliteta.[12][14]
Nastanak geta[uredi | uredi izvor]
Geta nastaju na tri načina:[15]
- Kao zajednice doseljenika (naročito ako je zajednica rasno homogena)
- Kada većinska zajednica nasiljem, bojkotom ili zakonski prisili manjinu da živi u određenoj zoni
- Kada se zajednica samoizoluje zahvaljujući svojoj finansijskoj moći
Geto u Srbiji[uredi | uredi izvor]
U Srbiji zvanično ne postoji geto. Romska naselja pogrešno je svrstavati u geto.
Na Kosovu i Metohiji postoje etničke grupe ne-Albanaca, koje se ne mešaju u društveni život većinskih Albanaca, ali one nisu izolovane u pravnom smislu, niti prisiljene zakonom da tu žive, niti im je ograničena sloboda kretanja. Mada se ipak mnogi sa tim ne slažu jer u praksi postoje elementi života u getou.
Spisak geta[uredi | uredi izvor]
Neki od geta:
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „ghetto”. Merriam-Webster. Pristupljeno 5. 7. 2017.
- ^ Holocaust Encyclopedia (2014). „Ghettos. Key Facts”. United States Holocaust Memorial Museum. Arhivirano iz originala 15. 8. 2012. g. Pristupljeno 28. 9. 2015 — preko Internet Archive.
- ^ "The Ghettos | About the Holocaust." Yad Vashem. Retrieved 19 July 2020.
- ^ „Segregated From Its History, How 'Ghetto' Lost Its Meaning”. NPR.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-12.
- ^ Domonoske, Camila (27. 4. 2014). „Segregated From Its History, How 'Ghetto' Lost Its Meaning”. NPR. Pristupljeno 20. 11. 2017. „The word "ghetto" is an etymological mystery. Is it from the Hebrew get, or bill of divorce? From the Venetian ghèto, or foundry? From the Yiddish gehektes, "enclosed"? From Latin Giudaicetum, for "Jewish"? From the Italian borghetto, "little town"? From the Old French guect, "guard"?...In his etymology column for the Oxford University Press, Anatoly Liberman took a look at each of these possibilities. He considered ever more improbable origins — Latin for "ribbon"? German for "street"? Latin for "to throw"? — before declaring the word a stubborn mystery.”
- ^ GHETTO Kim Pearson Arhivirano februar 24, 2009 na sajtu Wayback Machine
- ^ Arad, Yitzhak. Ghetto in Flames. pp. 436–37.
- ^ "Shanghai Jewish History." Shanghai Jewish Center. Arhivirano 2006-08-13 na sajtu Wayback Machine.
- ^ Glaeser, Ed. 1997. "Ghettos: The Changing Consequences of Ethnic Isolation Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. oktobar 2010)." Regional Review 7(Spring). Boston, MA: Federal Reserve Bank of Boston.
- ^ Kordunsky, Anna. „Changing Face of Brighton Beach”. The Forward.
- ^ Darity Jr., William A., ed. 2008. "Ghetto." Pp. 311–14 in International Encyclopedia of the Social Sciences 3(2). Gale Virtual Reference Library. Retrieved 25 October 2012.
- ^ a b Sethi, Rajiv; Somanathan, Rohini (2004). „Inequality and Segregation”. Journal of Political Economy. 112 (6): 1296—1321. CiteSeerX 10.1.1.19.6596 . S2CID 18358721. doi:10.1086/424742.
- ^ Logan, John R.; Zhang, Weiwei; Turner, Richard; Shertzer, Allison (2015). „Creating the Black Ghetto: Black Residential Patterns Before and After the Great Migration”. The Annals of the American Academy of Political and Social Science. PMC. 660 (1): 18—35. PMC 4654963 . PMID 26600571. doi:10.1177/0002716215572993.
- ^ Massey, Douglas S. (2004). „Segregation and Stratification: A Biosocial Perspective”. Du Bois Review. 1 (1): 7—25. S2CID 144395873. doi:10.1017/S1742058X04040032.
- ^ „Ghettos: The Changing Consequences of Ethnic Isolation”. Архивирано из оригинала 21. 10. 2010. г. Приступљено 28. 02. 2008.
Литература[uredi | uredi izvor]
- Battenberg, Friedrich (2017), Jewish Emancipation in the 18th and 19th Centuries, EGO - European History Online, Mainz: Institute of European History, retrieved: March 17, 2021 (pdf).
- Christian Wilhelm von Dohm. Über die bürgerliche Verbesserung der Juden (Berlin /Stettin 1781). Kritische und kommentierte Studienausgabe. Hrsg. von Wolf Christoph Seifert. Wallstein, Göttingen. 2015. ISBN 978-3-8353-1699-7.
- David Feuerwerker. L'Émancipation des Juifs en France. De l'Ancien Régime à la fin du Second Empire. Paris: Albin Michel. 1976. ISBN 2-226-00316-9.
- Heinrich Graetz, Geschichte der Juden von den ältesten Zeiten bis auf die Gegenwart: 11 vols., Leipzig: Leiner, 1900, vol. 11: Geschichte der Juden vom Beginn der Mendelssohnschen Zeit (1750) bis in die neueste Zeit (1848), reprint of the edition of last hand; Berlin: arani. 1998. ISBN 3-7605-8673-2.
- Hyman, Paula E. The Jews of Modern France. Berkeley: University of California Press, 1998.
- Sorkin, David (2019). Jewish Emancipation: A History Across Five Centuries (na jeziku: engleski). Princeton University Press. ISBN 978-0-691-16494-6.
- „Socialism”. Jewish Virtual Library. American-Israeli Cooperative Enterprise. Pristupljeno 24. 1. 2019.
- Henriques, Henry Straus Quixano (oktobar 1905). „The Civil Rights of English Jews”. The Jewish Quarterly Review. The Jews and the English Law. Oxford: Horace Hart, Printer to the University. 18 (1): 40—83. ISSN 0021-6682. JSTOR 1450822. OCLC 5792006336. doi:10.2307/1450822. hdl:2027/mdp.39015039624393?urlappend=%3Bseq=70. „A Jew was, unless he had previously renounced his religion, incapable of becoming a clergyman; and therefore Jews who had committed crimes and been convicted of them could not, according to the opinion of many great legal writers, avail themselves of the benefit of clergy which other malefactors, on a first conviction for felony were at liberty to plead in mitigation of punishment.”
- Nicholas, de Lange; Freud-Kandel, Miri; C. Dubin, Lois (2005). Modern Judaism. Oxford University Press. str. 30–40. ISBN 978-0-19-926287-8.
- Deutsch-jüdische Geschichte in der Neuzeit. Michael A. Meyer, Michael Brenner, Mordechai Breuer, Leo Baeck Institute. München: C.H. Beck. 1996—2000. ISBN 3-406-39705-0. OCLC 34707114.
- Samet, Moshe (1988). „The Beginnings of Orthodoxy”. Modern Judaism. 8 (3): 249—269. JSTOR 1396068. doi:10.1093/mj/8.3.249.
- Grobgeld, David; Bursell, Moa (2021). „Resisting assimilation – ethnic boundary maintenance among Jews in Sweden”. Distinktion: Journal of Social Theory. 22 (2): 171—191. S2CID 149297225. doi:10.1080/1600910X.2021.1885460.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Jewish Emancipation, Ohio State University
- Des Juifs contre l'émancipation. De Babylone à Benny Lévy Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. februar 2009) [Jews Against Emancipation: From Babylon to Benny Lévy], Labyrinthe. Atelier interdisciplinaire (in French), 2007 (Special issue)
- 'Emancipation,' A Story Of European Jews' Liberation, NPR books
- Jewish Emancipation In The East
- Jewish Emancipation on The Museum of Family History