Gordana Mihailović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gordana Mihailović
Datum rođenja(1927{{month}}{{{day}}})1927.
Mesto rođenjaBeogradKraljevina SHS
Datum smrti25. februar 2014.(2014-02-25) (86/87 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija
ObrazovanjeMedicinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Zanimanjepedijatar, radiolog
RoditeljiDragoljub Mihailović
Jelica Mihailović
PorodicaBranko Mihailović (brat)
Vojislav Mihailović (brat)

Gordana Mihailović (Beograd, 1927Beograd, 25. februar 2014) bila je srpski i jugoslovenski pedijatar i radiolog, zatočenik Banjičkog logora, pripadnik Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, borac na Sremskom frontu, kao i kćerka generala Dragoljuba Draže Mihailovića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Odrastanje[uredi | uredi izvor]

Gordana je rođena 1927. godine u Beogradu, kao najmlađe dete tada majora Dragoljuba Draže Mihailovića i njegove supruge Jelice. Kao devojčica je sa roditeljima često odlazila u crkvu Pokrova Presvete Bogorodice na Crvenom krstu u Beogradu, u blizini kuće u kojoj su stanovali (Bregalnička 24). Jednom prilikom je tu dobila blagoslov od episkopa Nikolaja Velimirovića, što je na nju ostavilo snažan utisak do kraja života.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Leto 1941. godine je provela u kući majora Aleksandra Mišića u Struganiku, gde je boravio njen otac sa grupom oficira i vojnika. Sa majkom Jelicom se vratila u Beograd na jesen, zbog početka škole. Uhapsio ih je Gestapo i kratko držao u zatvoru na Obilićevom vencu. U januaru 1942. godine su odvedene u Banjički logor, gde ostaju do marta, a potom odlaze u selo Kadina Luka kod Ljiga.

Vratili su se u Beograd, nakon što im je Srpska državna straža uhapsila majku i odvela u Banjički logor. Evakuisala ih je četnička beogradska ilegala i prebacila u Kosjerić, gde provode veći deo 1943. i 1944. godine.

Članak u Politici (31. oktobar 1944)

Partizani su je zarobili zajedno sa bratom Brankom i njihovom pratnjom kod Kosjerića, oko 18. septembra 1944. godine. Politika je u izdanju od 31. oktobra 1944. godine, objavila članak pod naslovom "Deca Draže Mihailovića odriču se svoga nedostojnog oca", uz fotografiju Branka i Gordane dok potpisuju izjave.

Gordana je mobilisana i upućena na Sremski front, gde je ranjena. Lečena je u bolnici u Smederevu.

Život nakon rata[uredi | uredi izvor]

Upisala je studije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Uhapšena je kao studentkinja, zbog optužbe da podržava Rezoluciju Informbiroa. Dve godine je provela u ženskom zatvoru na Svetog Grguru, pored Golog otoka. Nakon robije, okončala je studije medicine i jedva uspela da pronađe posao kao medicinski tehničar.

Legija za zasluge kojim je američki predsednik Hari Truman odlikovan generala Mihailovića još 1948. godine, uručen je Gordani na skromnoj ceremoniji koja je održana na Dan pobede 9. maja 2005. godine u ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu. Medalju joj je predao senator srpskog porekla Džordž Vojnovič, zajedno sa pukovnikom Čarlsom Dejvisom i Arturom Džibilijanom, učesnicima misije Halijard u kojoj su snage generala Mihailovića spasile oko 500 savezničkih pilota oborenih iznad Jugoslavije.[1] Kasnije je medalju zaveštala Bogorodičinom crkvi Ružici na Beogradskoj tvrđavi.

Umrla je 25. februara 2014. godine u svom stanu u Beogradu.[2]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Roditelji
Fotografija Ime i prezime Datum rođenja Datum smrti
Dragoljub Draža Mihailović 14/26. april 1893. 17. jul 1946.
Jelica Mihailović

(devojačko: Branković)

1895. 1970.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lalić, Veljko (10. 5. 2005). „Očev orden crkvi”. Večernje novosti. 
  2. ^ „Gordana se nikad nije odrekla oca Draže”. BN. 26. februar 2014.