Gornja Lužica
Gornja Lužica (glsrp. Hornja Łužica, dlsrp. Górna Łužyca, njem. Oberlausitz, polj. Łużyce Górne, češ. Horní Lužice) je oblast čiji se najveći dio nalazi u Saksoniji, manji dio na sjeveru u Brandenburgu, a takođe manji dio na istoku u Poljskoj. U Saksoniji obuhvata okruge Baucen i Gerlic, a u Brandenburgu južni dio okruga Oberšprevald-Lauzic. Od 1945. godine poljski dio Gornje Lužice između rijeke Kvise na istoku i rijeke Lužičke Nise na zapadu pripada Vojvodstvu donjošleskom, a samo mali dio oko Lenknjice zajedno sa poljskim dijelom Donje Lužice pripada Vojvodstvu lubuškom. Zapadni dio Gornje Lužice čini vlastitu podoblast Zapadna Lužica.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Geomorfološki je Gornja Lužica oblikovana jednoličnim lužičkim granitnim masivom, samo je sjever i sjeveroistok, nizije Gornjolužička pustara i jezera (njem. Oberlausitzer Heide- und Teichgebiet)[1] oblikovano u pleistocenu. Unesko je proglasio ovo područje rezervatom biosfere 1996. godine, zbog zaštite vidra. Središnji dio je brežuljkast, dok se na južnom izdvajaju Lužička brda, najzapadniji masiv Sudeta.
Prirodne regije[uredi | uredi izvor]
Danas je Gornja Lužica podjeljena u osam prirodnih regija ili krajolika:
- Citau brda (najjugoistočniji dio Gornje Lužice)
- Oblast Istočnolužička brežuljkasta zemlja i rijeka Nise (na Nisi od Gerlica do Citaua, sjeverno od Citau brda)
- Lužička visoravan (južna Gornja Lužica do Češke)
- Sjeverozapadne lužičke visoravni (sjeverozapadno od Bišofsverda do Kamenca)
- Oblast Gornjolužička polja (oko Budišina i Lebaua sjeverno od visoravni)
- Gornjolužičke pustare i jezera (istočno od Kamenca do Niskija)
- Rulandsko-kenigsbrička pustara na sjeverozapadu (sjeverozapadno od Kamenca, zapadno od Hojersverda)
- Pustara Muskau na sjeveroistoku (oko Bad Muskaua i Vajsvasera, Poljska, na istoku)[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Upper Lusatia Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. mart 2012) na www.silvaportal.info.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kito Lorenc: "Die wendische Schiffahrt (The Wendish Voyage)", Domowina-Verlag. 2004. ISBN 978-3-7420-1988-2.
- Joachim Bahlcke (ed.): Geschichte der Oberlausitz. Herrschaft, Gesellschaft und Kultur vom Mittelalter bis zum Ende des 20. Jahrhunderts. 2. durchgesehene Auflage, Leipziger Universitätsverlag, Leipzig. 2004. ISBN 978-3-935693-46-2.
- Karlheinz Blaschke: Beiträge zur Geschichte der Oberlausitz. Oettel, Görlitz. 2000. ISBN 978-3-932693-59-5..
- Frank Nürnberger (ed.): Oberlausitz. Schöne Heimat. Oberlausitzer Verlag, Spitzkunnersdorf. 2004. ISBN 978-3-933827-42-5..
- Fröde, Tino (2008). Privilegien und Statuten der Oberlausitzer Sechsstädte – Ein Streifzug durch die Organisation des städtischen Lebens in Zittau, Bautzen, Görlitz, Löbau, Kamenz und Lauban in der frühen Neuzeit. Spitzkunnersdorf: Oberlausitzer Verlag. ISBN 978-3-933827-88-3.