Gospodstvo Sidon
Appearance
Gospodstvo Sidon | |||
---|---|---|---|
Levant 1135. godine | |||
Geografija | |||
Kontinent | Azija | ||
Regija | Bliski istok | ||
Glavni grad | Sidon | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | Latinski, Stari Francuski, Grčki, Arapski, Italijanski | ||
Religija | Katolicizam, Grčka pravoslavna crkva, Sirijska orijentalno-pravoslavna crkva, judaizam, islam | ||
Politika | |||
Oblik države | Gospodstvo | ||
— gospodar | |||
Istorija | |||
Istorijsko doba | Razvijeni srednji vijek | ||
— Osnivanje | 1110 | ||
— Ukidanje | 1260 | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Gospodstva Sidonn | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Vazalna država Sidon, formalno Gospodstvo Sidon, bila je jedna od četiri glavne vazalne teritorije Jerusalimskog kraljevstva, odnosno krstaška država formirana nakon Prvog krstaškog rata. Gospodstvo Sidon je formirano 1110. godine. Prvi vladar bio je Eustasije I Granijer. Prostirala se između Tira i Bejruta. Osvojio ju je Saladin 1187. godine, ali su je nemački krstaši iz krstaškog rata 1197. godine uspeli ponovo osvojiti. U 13. veku, Julijan Granijer ju je prodao Templarima, ali je 1260. godine uništena u najezdi Mongola.
Gospodari Sidona
[uredi | uredi izvor]- Eustazije Granijer (1110—1123)
- Žerard od Sidona (1123—1171)
- Rene od Sidona (1171—1187)
- Saladinovo osvajanje (1187—1197)
- Rene od Sidona (1197—1202)
- Balijan Granijer (1202—1239)
- Julijan Granijer (1239—1260)
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Fajfrić, Željko (2006). Istorija krstaških ratova. Sremska Mitrovica: Tabernakl. ISBN 978-86-85269-05-9.