Даблинци

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna strana prvog izdanja Dablinaca iz 1914. godine.
Nastanak i sadržaj
AutorDžejms Džojs
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delaZbirka pripovedaka
Izdavanje
IzdavanjeGrant Richards Ltd. London, 1914.
Broj stranica152
Klasifikacija
OCLC?23211235
Hronologija
NaslednikPortret umetnika u mladosti
(1916)

Dablinci (engl. Dubliners) su zbirka od petnaest pripovedaka Džejmsa Džojsa, prvi put objavljena 1914. godine.[1] Pripovetke predstavljaju verni prikaz života ljudi irske srednje klase u Dablinu i okolini s početka dvadesetog veka.

Priče su napisane u doba kada je irski nacionalizam bio na vrhuncu, a potraga za nacionalnim identitetom i svrhom bila u sve većem zamahu; na raskršću istorije i kulture, Irsku su potresale različite ideje i uticaji. Priče su bazirane na Džojsovoj ideji epifanije: trenutak kada lik doživljava prosvetljenje ili samospoznaju koja mu menja život. Mnogi od likova iz zbirke Dablinci kasnije se pojavljuju kao sporedni likovi u Džojsovom romanu Uliks[2]. Na početku, priče u zbirci pripovedaju deca, a kako se one smenjuju, postepeno se počinju baviti brigama i problemima sve starijih ljudi. To je u skladu sa Džojsovom prvobitnom trodelnom podelom kolekcije na detinjstvo, adolescentsko i zrelo doba.

Istorija izdavanja[uredi | uredi izvor]

Između 1905. godine, kada je Džojs prvi put poslao rukopis izdavaču, i 1914. godine, kada je knjiga konačno objavljena, Džojs je nudi ukupno osamnaest puta, petnaestorici različitih izdavača. Istorija objavljivanja knjige predstavlja iscrpljujuću priču o upornosti uprkos nedaćama. Londonska kuća Granta Ričardsa pristaje da je objavi 1905. godine. Njen štampar, međutim, odbija da uključi jednu od priča („Dva zavodnika“), a Ričards zatim počinje da vrši pritisak na Džojsa da ukloni niz drugih pasusa za koje tvrdi da štampar takođe odbija da uradi. Džojs negoduje, ali napokon pristaje da izvrši neke od traženih izmena. Ričards na kraju odustaje od dogovora. Džojs potom ponovo nudi rukopis drugim izdavačima, a oko tri godine kasnije (1909) pronalazi voljnog kandidata - „Maunsel & Roberts“ iz Dablina. Ipak, dešava se slična situacija i Maunsel takođe odbija da objavi knjigu, preteći da će tužiti Džojsa zbog već nastalih troškova štampanja. Džojs se nudi da plati troškove ukoliko mu odštampani materijal bude predat i ukoliko mu se dozvoli da završi posao i distribuira knjigu preko nekog drugog, ali kada je stigao u štampariju odbijaju da mu predaju materijal. Spaljuju ga narednog dana. Džojs uspeva da sačuva jednu kopiju, do koje je došao „na prevaru“. Iznova se zatim posvećuje traženju izdavača, a 1914. godine Grant Ričards ponovo pristaje da objavi knjigu, koristeći se Maunselovom kopijom[3] koju je Džojs upeo da sačuva.

Pripovetke[uredi | uredi izvor]

  • „Sestre“ – Nakon što sveštenik Otac Flin umre, mladić blizak njemu i njegovoj porodici površno se bavi njegovom smrću.
  • „Suočenje“ – Dva učenika bežeći sa časova susreću starijeg čoveka.
  • „Arabija“ – Dečak se zaljubljuje u sestru svog prijatelja, ali neuspeva u svojoj nameri da joj kupi vredan poklon sa Arabi bazara.
  • „Ivilin“ – Mlada žena razmišlja da sa mornarom pobegne iz Irske.
  • „Posle trke“ – Student koledža, Džimi Dojl, pokušava da se uklopi među svojim imućnim drugarima.
  • „Dva zavodnika“ – Dvojica prevaranta, Lenehan i Korli, pronalaze služavku koja je voljna da potkrade svog poslodavca.
  • „Pansion“ – Gospođa Muni uspešno upućuje kćerku Poli na imućni brak sa svojim stanarom, gospodinom Doranom.
  • „Oblačak“ – Večera Malog Čendlera sa starim prijateljem Igneišesom Galaherom baca novo svetlo na njegove neostvarene književne snove. Priča takođe odražava Čendlerovo raspoloženje kada shvati da pažnja njegove supruge više nije usmerana ka njemu već ka njihovom novorođenom sinu .
  • „Prepisi“ – Farington, nezgrapni pisar koji ima problem sa alkoholom, ispoljava svoje frustracije po pabovima i na svom sinu Tomu.
  • „Prah“ – Stara služavka Marija, pralja, slavi Noć veštica sa detetom o kome se starala, Džo Donelijem, i njegovom porodicom.
  • „Bolan slučaj“ – Gospodin Dafi odbija gospođicu Siniko, pa četiri godine kasnije shvata da ju je osudio na usamljenost i smrt.
  • „Bršljanov dan u prostorijama odbora“ – Sitni političari ne uspevaju da postanu dostojni uspomene na Čarlsa Stjuarta Parnela.
  • „Majka“ – Gospođa Kerni pokušava da učini svoju ćerku najvažnijom osobom Irskog kulturnog pokreta dajući joj glavne uloge na raznim koncertima, ali na kraju ne uspeva.
  • „Milost“ – Nakon što je g. Kernan pao niz stepenice bara i povredio se, njegovi prijatelji pokušavaju da ga promene kroz katolicizam.
  • „Mrtvi" – Gabriel Konroj prisustvuje zabavi, a kasnije, dok razgovara sa svojom suprugom, doživljava prosvetljenje o prirodi života i smrti. Sa oko 15-16 hiljada reči, ova priča se takođe klasifikuje kao novela. Po njoj je snimljen film Džona Hjustona, za koji je scenario napisao njegov sin Toni, dok je u uloga gospođe Konroj pripala Džonovoj ćerki Andželiki.

Stil[uredi | uredi izvor]

Kada se diskutuje o Dablincima, postoje dve struje kritičara koje se ističu: „Realisti“ i „Simbolisti“. Realisti smatraju Dablince za najjednostavnije od svih Džojsovih ostvarenja, zbog čega im se često dešava da zanemare revolucionarnu prirodu dela. Umesto toga, Simbolisti zanemeruju buntovničko značenje koje se krije iza Džojsovih simbola. Dok neki polemišu isključivo sa jednom strujom, drugi su stava da se Dablinci opiru svakom obliku karakterizacije. Bez ijednog čvrstog dokaza o tematskom jedinstvu, logici zapleta ili zaključku, Džojs sprečava bilo kakvu krajnju kritičku analizu[4]. Kako Sonja Bašić tvrdi, na ovu knjigu „ ne treba da se gleda kao na relisitično/naturalističko remek delo, već kao na kamen temeljac uključen u modernističu strukturu Džojsovog zrelog rada".[4]

Kritičari su često tvrdili da naratori u Dablincima retko posreduju, što znači da je opis njihovih misli i emocija ograničen, što pak ukazuje na praksu koja prati odsustvo naracije, gde narator vidi umesto da govori. Dok neki ukazuju na Džojsovu upotrebu slobodnog neupravnog govora kao sredstva za razumevanje njegovih likova, on često prikriva verodostojnost istih, na način koji ih čini veoma teškim za analizu."[4] Kako je Ričard Elman tvrdio, „ Džojs insistira na važnosti ne insistirajući ni na čemu“.[5] Osobine njegovih likova mogu se samo posmatrati jer nisu eksplicitno naglašene.

Zbirka kao celina prikazuje celokupan životni postupak, počinje pripovetkama o mladosti postepeno napredujući da bi se završila pripovetkom „Mrtvi“. Poseban naglasak je na geografskim opisima Dablina, po kojima čitalac koji poznaje ovu oblast lako može da se orijentiše. Višestruke tačke gledišta prikazane kroz zbirku služe da naprave poređenje između različitih tipova ličnosti i ljudi ondašnjeg Dablina.

Filmske, pozorišne i druge adaptacije[uredi | uredi izvor]

  • Xjy Leonard adaptirao je šest pripovedaka koje je priredio u pozorištu „Gejt“ u Dablinu, 1963. godine.[6]
  • Filmska adaptacija pripovetke „Mrtvi“ u režiji Džona Hjustona emitovana je 1987. godine.
  • U oktobru 1988. Bi-Bi-Si Radio 4 emituje dramatizaciju pripovedaka: „Bolan slučaj“, „Posle trke“, „Dva zavodnika“, „Pansion“, „Oblačak“ i „Prepisi“. Serija se završila dramatizacijom pripovetke „Mrtvi“, koja je prvobitno prikazana 1994. godine pod nazivom „Muzika u daljini“. Za njima slede i sažete, noćne verzije pripovedaka „Bršljanov dan u prostorijama odbora" (iz dva dela u naraciji T. P. Mekene), „Sestre“, „Suočenje“, „Arabija“, „Ivilin“, „Prah“, koje je čitao Beri Mekgavern.
  • 1999. godine, kratka filmska adaptacija pripovetke „Arabija“, u produkciji i režiji Denisa Kortnija.[7]
  • 2000. godine, muzička adaptacija pripovetke „Mrtvi“, u režiji Ričarda Nelsona, koju je napisao uz pomoć Šona Dejvija, dobija nagradu „Toni“.
  • U aprilu 2012. Stiven Ri čita „Mrtvi“ na RTE Radiju 1.[8]
  • U februaru 2014. Stiven Ri čita svih 15 pripovedaka u 20 delova od po 13 minuta, u radio emisiji „Knjiga pred spavanje“ na Bi-Bi-Si radiju 4.
  • U junu 2014. „WNYC The Green Space“ premijerno emituje Dablince - audio predstava koju je pisao i režirao Artur Jorinks, bazirana na pripovetkama „Arabija“, „Ivilin“, „Prah“, i „Mrtvi“.
  • U julu 2014. irski glumac Karl Finegan modernizuje pripovetku „Dva 3avodnika“, u kratkoj filmskoj adaptaciji koju je režirao u saradnji sa Darenom Mekgretom. Karl Finegan takođe producent, režirao je i igrao ulogu Korlija u ovom filmu. [9]
  • U februaru 2017. Metju Eberle piše i režira filmsku adaptaciju pripovetke „Sestre“.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Osteen, Mark (1995-06-22). "A Splendid Bazaar: The Shopper's Guide to the New Dubliners". Studies in Short Fiction.
  2. ^ Michael Groden "Notes on James Joyce's Ulysses". The University of Western Ontario. 1. novembar 2005.
  3. ^ Jeri Johnson, "Composition and Publication History", James Joyce, Dubliners . . Oxford University Press. 2000. 
  4. ^ a b v Mosher, Harold Frederick; Bosinelli Bollettieri; Rosa Marie (1998). ReJoycing : New Readings of Dubliners. Lexington, KY: The University Press of Kentucky. ISBN 9780813120577. 
  5. ^ Ellmann, Richard (1959). James Joyce. Oxford University Press. 
  6. ^ "PlayographyIreland - Dublin One". irishplayography.com.
  7. ^ Alan Warren Friedman (2007). Party pieces: oral storytelling and social performance in Joyce and Beckett. Syracuse University Press. pp. 232.
  8. ^ "Rea reads The Dead on RTÉ Radio". RTÉ Ten. Raidió Teilifís Éireann. 2. april 2012.
  9. ^ "New film to mark 'Dubliners' centenary". Irish Times.
  10. ^ James Joyce's the Sisters (2017), 2017-05-08

Literatura[uredi | uredi izvor]

General
  • Ellmann, Richard (1959). James Joyce. Oxford University Press. , dopunjeno izdanje 1983.
  • Burgess, Anthony. Here Comes Everybody: An Introduction to James Joyce for the Ordinary Reader (1965); takođe objavljeno pod nazivom Re Joyce.
  • Burgess, Anthony. Joysprick: An Introduction to the Language of James Joyce (1973)
Dubliners

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]