Daglas DC-4

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Daglas DC-4

Daglas DC-4
Daglas DC-4

Opšti podaci
Namena putnički, transportni
Posada 4
Broj putnika 86
Poreklo  SAD
Proizvođač Daglas (Douglas Aircraft Corporation)
Probni let 7. 06. 1938.
Uveden u upotrebu 1939.
Povučen iz upotrebe 2008.
Status van upotrebe
Prvi operater United Airlines
Broj primeraka 79
Dimenzije
Dužina 28,60 m
Visina 8,38 m
Raspon krila 35,80 m
Površina krila 135,60 m²
Masa
Prazan 19.640 kg
Normalna poletna 28.800 kg
Maksimalna 33.100 kg
Pogon
Motori klipni
Broj motora 4
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor Prat&Vitni (Pratt&Whitney R-2000)
Snaga KEM-a 1.081 kW
Snaga KEM-a u ks 1.450 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 450 km/h
Ekonomska brzina 365 km/h
Dolet 6.839 km
Plafon leta 6.800 m
Brzina penjanja 310 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Daglas DC-4 (engl. Douglas DC-2) je bio putničko-transportni četvoromotorni avion metalne konstrukcije za prevoz 86 putnika koga je proizvodila firma Daglas počevši od 1939. pa do 1947. godine. Projektovan je na osnovu eksperimentalnog DC-4Е a nasledio ga je njegov svetski poznat DC-6.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Daglas DC-4 holandske kompanije na pisti
Daglas DC-4 - projekcije

Avion Daglas DC-4 je nastao na zahtev vazduhoplovne kompanije United Airlines 1935. godine, koja je želela avion namenjen dugolinijskom saobraćaju sa povećanim brojem putnika. Sa druge strane Daglas je želeo da dopuni svoj proizvodni program većin avionom od tada već veoma uspešnog Daglas DC-3. Na osnovu toga nastao je avion Daglas DC-4Е koji je imao krila slične geometrije kao i avion Daglas DC-3 (kosa napadna ivica krila a skoro potpuno ravna zadnja ivica), znatno veći presek trupa, imao je tri vertikalna repna peraja koja su obezbeđivala dobru upravljivost a smanjenu visinu aviona tako da su se mogli koristiti postojeći hangari (ovaku konstrukciju trostrukih vertikalnih peraja je kasnije koristio Lokid za svoje putničke avione), uvlačečeći stajni trap sistema tricikl sa trećim točkom u nosu aviona umesto dotadašnji sistem sa trećim točkom u repu aviona.

Novina je bila i da je avion imao konstantan poprečni presek trupa što mu je omogućavalo lako produžavanje dužine (ovo je korišćeno kasnije kod aviona naslednika Даглас DC-6 i Даглас DC-7. Daglas DC-4Е je poleteo 7. juna 1938. a kompanija United Airlines ga je koristila relativno bez problema. Avion je po svojoj konstrukciji i opremljenosti išao ispred svoga vremena imao je čitav niz inovacija, kabina pod pritiskom, klimatizacija, električni sistemi naizmenične struje, poboljšan sistem kontrole leta itd.

Avio-kompanije tada zbog visokih troškova i komplikovanosti održavanja zahtevale su jednostavniji i jeftiniji avion sa povećanim brojem putnika, a izbijanje Drugog svetskog rata je ubrzao rad na tome. Izvršen je redizajn aviona Daglas DC-4Е, odbačeno je trostruko repno peraje, izvršena promena geometrije krila i izvršeno pojednostavljenje ostalih pomoćnih sistema a avion dobio oznaku Daglas DC-4, vojna transportna varijanta ovog aviona je dobila oznaku C-54 Skymaster i prvi put je poletela 14. februara 1942. godine

Varijante aviona Daglas DC-4[uredi | uredi izvor]

  • C-54 Skymaster - vojna verzija aviona,
  • R5D - vojna verzija aviona namenjena američkoj mornarici,
  • VC-54C - posebna verzija VIP putničkog aviona nazvan „Sveta Krava“ bio je prvi predsednički avion za predsednika Frenklin D. Ruzvelta,
  • DC-4-1009 - posleratna verzija putničkog aviona,
  • DC-4-1037 - posleratna verzija teretnog (kargo) aviona,
  • DC-4М Норд Стар-71 DC-4S - posleratna verzija putničkog aviona koje je pravila Kanada er Canadair, bili su opremljeni motorima Rols Rois-Merlin, 51 primerak ovih aviona je imala kabine pod pritiskom, popularni naziv ovih aviona je bio „Argonaut“,
  • ATL-98 Carvair - od 1959. godine proizvedeno je 21 primerak ovog aviona koji je mogao da preveze 22 putnika i 5 automobila,

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Daglas DC-4 -sleće u San Dijego

Avion Daglas DC-4 proizveden u 79 primeraka u periodu od 1939. do 9. avgusta 1947. godine, njegova vojna varijanta C-54 Skymaster je proizveden u 1.163 primeraka u periodu od 1942. od januara meseca 1946. godine. Nakon Drugog svetskog rata preko 500 vojnih aviona C-54 Skymaster je prerađen u civilne transportne avione i masovno su korišćeni naročito kod čarter kompanija. Odigrao je značajnu ulogu kao vojni transportni avion u toku rata a nakon rata masovno je učestvovao u Berlinskom vazdušnom mostu. Iz vojne upotrebe je povučen 1960. godine a iz civilne 2008. godine. U toku svog komercijalonog života aviona Daglas DC-4 je leteo širom sveta, rado su ga koristile avio-kompanije u SAD (PAA, Western, United Air Lines, United, American Arlines System, PSA, TWA, ONA, Nord American, Transocean, NAA,), Kanadi (TCA, Bufalo Airways), Evropi (BCPA, KLM, SAS, Swissair, Icelandair, SABENA), Australiji(Qantas), Južnoj Americi i Južnoj Africi.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Francillon, René (1979). McDonnell Douglas Aircraft Since 1920: Vol. 1 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Putnam. ISBN 978-0-87021-428-8. 
  • Berry, Peter; et al. (1967). The Douglas DC-4 (na jeziku: (jezik: engleski)). Tonbridge, Kent, UK: Air-Britain (Historians) Ltd. nema. 
  • Pearcy, Arthur (1995). Douglas Propliners: DC-1–DC-7 (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury, UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-261-5. 
  • Blewett, R. Survivors (2007). Coulden UK: Aviation Classics (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-0-9530413-4-3. 
  • Yenne, Bill (1985). McDonnell Douglas: A Tale of Two Giants (na jeziku: (jezik: engleski)). Greenwich: Connecticut: Bison Books. ISBN 978-0-517-44287-6. 
  • Williams, Nicholas M. (1999). Military Air Transport Service (na jeziku: (jezik: engleski)). Speciality Press. ISBN 978-1-85780-087-6. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]