Dalibor Jevtić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dalibor Jevtić
Dalibor Jevtić
Lični podaci
Datum rođenja(1978-03-31)31. mart 1978.(46 god.)
Mesto rođenjaPriština, SFRJ
DržavljanstvoSrbija
NarodnostSrbin
Poreklosrpsko
ReligijaPravoslavni hrišćanin
ProfesijaMaster pravnik
Politička karijera
Politička
stranka
Srpska napredna stranka
(od 2015)
Ranije:
Samostalna liberalna stranka
(2009—2014)
mart 2013 — decembar 2014.
Predsednik vladeHašim Tači
april 2015 — 22. mart 2021.
Predsednik vladeIsa Mustafa
Ramuš Haradinaj
Aljbin Kurti
Avdulah Hoti
NaslednikGoran Rakić
Zamenik predsednika Vlade Republike Kosovo
9. septembar 2017 — 3. februar 2020.
Predsednik vladeRamuš Haradinaj
Zamenik predsednika opštine
Štrpce
mart 2015 — april 2015.

Dalibor Jevtić (Priština, 31. mart 1978) srpski je političar, bivši zamenik predsednika opštine Štrpce, kao i bivši Ministar za zajednice i povratak i Zamenik predsednika Vlade u Vladi Kosova.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dalibor Jevtić rođen je u Prištini 31. marta 1978. godine. Do imenovanja na pozicije potpredsednika Vlade i ministra za zajednice i povratak Vladi Kosova, Ramuša Haradinaja, obavljao je dužnost ministra za zajednice i povratak u vladi Ise Mustafe, od aprila 2015. godine do septembra 2017. godine. Prethodno je u opštini Štrpce bio na poziciji zamenika gradonačelnika i to u periodu mart-april 2015. godine. Na poziciji ministra za zajednice i povratak u vladi Hašima Tačija, bio je i u periodu od marta 2013. do decembra 2014. godine. Pre svoje političke karijere od 2001. do 2009. godine radio je za američku kompaniju KBR na Kosovu i u Iraku gde je radio kao menadžer. Nekoliko puta je nagrađivan od strane Vlade i Vojske SAD-a za izuzetan rad i doprinos i bio proglašen za menadžera godine 2009. u vreme kada je radio kao menadžer na projektu logističke podrške u mirovnim misijama u Iraku. Od Srpske pravoslavne crkve (SPC) dobio je posebno priznanje Eparhije Raško-prizrenske "Gramata" za veliki doprinos u obnovi pravoslavnih svetinja na Kosovu. Po zanimanju je master pravnik, govori srpski, engleski i služi se albanskim jezikom.[1]

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Političku karijeru započeo je u Samostalnoj liberalnoj stranci (SLS) gde je najpre učestvovao na lokalnim izborima u Štrpcu, kada je ta stranka prvi put učestvovala i odmah osvojila zapažene rezultate, kao i lokalnu vlast u Štrpcu. U opštini Štrpce oktobra 2009. godine počeo je da radi kao savetnik i šef Kabineta predsednika opštine u Opštini. Februara 2010. godine postao je visoki funkcioner u Samostalnoj liberalnoj stranci kada je izabran za direktora Stranke i od tada je preuzeo u nadležnost organizaciju stranke i svih narednih izbora. U opštini Štrpce marta 2010. godine zauzeo je poziciju izvršnog direktora i direktora za odnose sa javnošću, da bi marta 2013. godine preuzeo dužnost ministra za zajednice i povratak u Vladi Kosova. Kao ministar bavio se problemima povratnika ali posebno je radio na pitanju opstanka srpskog naroda na Kosovu i za vreme njegovog mandata izgrađeno je više od 400 kuća i realizovano više projekata u okviru podrške procesu povratka i opstanka. Nakon izbora 2014. godine i završetka mandata Vlade Kosova ponovo se vraća u lokalnu samoupravu gde je marta 2015. godine postao zamenik predsednika opštine Štrpce, da bi se već aprila iste godine na predlog Liste Srpska vratio na čelo Ministarstva za zajednice i povratak. Prethodno je usled neslaganja sa politikom SLS-a u leto 2014. godine napustio ovu političku partiju i zajedno sa svojim saradnicima i političkim saborcima septembra 2015. godine priključio se Srpskoj naprednoj stranci (SNS), Aleksandra Vučića.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Gramata Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve (septembar 2014)[2]
  • Menadžer godine 2008. KBR
  • Više desetina priznanja i plaketa zahvalnosti (2000—2016)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Biografija ministra sa zvaničnog sajta Ministarstva za zajednice i povratak”. Arhivirano iz originala 19. 12. 2016. g. Pristupljeno 17. 12. 2016. 
  2. ^ „Uroševac: Sveta Arhijerejska Liturgija u hramu svetoga cara Uroša”. Arhivirano iz originala 24. 12. 2016. g. Pristupljeno 17. 12. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]