Дивов хлеб

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Divov hleb
Orig. naslovGiants Bread
AutorAgata Kristi
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
IzdavačCollins
Datumapril 1930
Broj stranica448
Tip medijatvrdi i meki povez
Hronologija
PrethodnikTajanstveni gospodin Kvin
NaslednikUbistvo u vikarijatu

Divov hleb je roman britanske spisateljice Agate Kristi, prvi put objavljen u Ujedinjenom Kraljevstvu od strane Kolinsa u aprilu 1930, a u SAD od Dabldeja kasnije iste godine. Britansko izdanje se prodavalo za sedam šilinga i šest penija (7/6), a izdanje za SAD po ceni od 1,00 dolara. To je prvi od šest romana koje je Kristi objavila pod pseudonimom Meri Vestmakot. Roman je jedan od šest ljubavnih romana Agate Kristi. Glavni junak je talentovani muzičar koji mora da odluči u kojem pravcu želi da nastavi život i donese teške odluke. Tema romana je traganje za smislom života.

Književni značaj i recepcija[uredi | uredi izvor]

The Times Literary Supplement pregledao je knjigu 29. maja 1930. Recenzent, nesvestan pravog identiteta autora, pohvalio je „prolog o hapšenju“ i naveo da su prve godine Vernona Dejra „opisane sa šarmom i uhvaćenim sa dečjeg gledišta“.[1]

Recenzija u The New York Times Book Review (17. avgust 1930.) navodi: „Ko god se krije ispod pseudonima Meri Vestmakot može se osećati ponosnim na Divod hleb. Nije bitno ko je ona, jer je njena knjiga daleko iznad proseka trenutne beletristike, u stvari, dobro se svrstava u 'dobra knjiga'. I samo zadovoljavajući roman može da dobije taj naziv. U Džinovom hlebu postoje tragovi pažljivog, detaljnog pisanja engleskog romanopisca, a postoje i nagoveštaji metoda Meri Roberts Rajnhart da pominje gotovu epizodu i kasnije objašnjava kako se sve to dogodilo. Recenzija je zaključila: "Svaka figura je dobro zamišljena, ljudska i istinita."[2]

Džerald Guld je recenzirao roman u izdanju Observera od 4. maja 1930. i napisao: „Divov hleb je ambiciozna i iznenađujuće sentimentalna priča o mladiću sa muzičkim genijem, pomešanim ljubavnim vezama, izgubljenim pamćenjem, porodičnom tradicijom i druge robe iz torbe trikova romanopisca. Gospođica Vestmakot pokazuje talenat za pripovedanje; ali bi verovatno bila originalnija da se manje naprezala za originalnošću. Očekivao bih da će njena knjiga biti veoma popularna.“[3]

Istorija publikacije[uredi | uredi izvor]

Posveta knjige glasi: „U spomen na moju najbolju i najistiniju prijateljicu, moju majku“.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Times Literary Supplement, 29 May 1930 (p. 460)
  2. ^ The New York Times Book Review, 17 August 1930 (p. 7)
  3. ^ The Observer, 4 May 1930 (p. 8)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]