Dijalekti srpskog jezika
Dijalekti srpskog jezika su dijalekti, odnosno varijetetski oblici srpskog jezika. Zasnovani su na štokavskom narječju i čine dijalekatski kontinuum. Prostiru se na matičnom govornom području srpskog jezika, a obuhvataju i srpske jezičke enklave izvan matičnih oblasti, kao i srpske zajednice u dijaspori. Dele se na tri onovne grupe, koje obuhvataju staroštokavske, srednjoštokavske i novoštokavske dijalekte. Svaki dijalekat srpskog jezika se dalje deli na govore, odosno subdijalekte.[1][2]
Osnovna podela
Dijalekti srpskog jezika se govore na teritoriji Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Na jugoistoku se graniče sa dijalektima bugarskog i makedonskog jezika, a na zapadnim područjima se graniče ili prepliću sa dijalektima hrvatskog i bošnjačkog jezika. Pripadaju dijalekatskom kontinuumu koji je izvorno nastao na prostorima srednjovjekovnih srpskih država, a potom se proširio usled migracionih kretanja srpskog stanovništva.
Dijalekti srpskog jezika se klasifikuju na osnovu dva kriterijuma: refleksa jata i prozodije. Prva prvom kriterijumu dele se na dijalekte ekavskog, ijekavskog i ikavskog izgovora, sa mogućnošću njihovih kombinacija (npr. ekavsko-ijekavski ili ekavsko-ikavski). Drugi kriterijum je zasnovan na stepenu razvoja akcentuacije, te se po tom osnovu dele na: staroštokavske, srednjoštokavske i novoštokavske dijalekte.
Dijalekti srpskog jezika su:
- zetsko-raški (ijekavski, staroštokavski)
- istočnohercegovačko-krajiški (ijekavski, novoštokavski)
- kosovsko-resavski (ekavski, staroštokavski)
- prizrensko-južnomoravski (ekavski, srednjoštokavski)
- svrljiško-zaplanjski (ekavski, srednjoštokavski)
- timočko-lužnički (ekavski, srednjoštokavski)
- šumadijsko-vojvođanski (ekavski, novoštokavski)
Dijalekti sa manjinskim učešćem govornika koji pripadaju srpskom narodu:
- istočnobosanski (ijekavski, staroštokavski)
- istočnoslavonski (ikavski, staroštokavski)
- mlađi ikavski (ikavski, novoštokavski)
Staroštokavski dijalekti srpskog jezika
Staroštokavski dijalekti su se ranije prostirali na širem prostoru od Jadranskog mora do Panonske nizije, a danas obuhvataju središnju zonu štokavskog narječja. Odlikuju ih ekavski i ijekavski izgovori.
U staroštokavske dijalekte se ubrajaju zetsko-raški i kosovsko-resavski dijalekat.
Srednjoštokavski dijalekti srpskog jezika
Srednjoštokavski dijalekti se protiru na teritoriji Kosova, Metohije, jugoistočne Srbije (uključujući i severni deo današnje Republike Makedonije), na potezu Dečani-Prizren do okoline Stalaća i Sokobanje, obuhvatajući jugoistočnu zonu štokavskog narječja, a odlikuje ih ekavski izgovor.
U srednjoštokavske dijalekte se ubrajaju prizrensko-južnomoravski, svrljiško-zaplanjski i timočko-lužnički dijalekat.
Novoštokavski dijalekti srpskog jezika
Novoštokavski dijalekti se prostiru teritoriji zapadne i severne Srbije, severozapadne Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, obuhvatajući zapadnu i severnu zonu štokavskog narječja. Odlikuju ih ekavski, ijekavski i ikavski izgovori.
U novoštokavske dijalekte se ubrajaju istočnohercegovačko-krajiški i šumadijsko-vojvođanski dijalekat.
Vidi još
Reference
Literatura
- Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- Ivić, Pavle (1971). Srpski narod i njegov jezik (1. izd.). Beograd: Srpska književna zadruga.
- Ivić, Pavle (1991). O slovenskim jezicima i dijalektima. Niš: Prosveta.
- Ivić, Pavle (1991). Iz istorije srpskohrvatskog jezika. Niš: Prosveta.
- Ivić, Pavle (1991). Iz srpskohrvatske dijalektologije. Niš: Prosveta.
- Ivić, Pavle (1998). Pregled istorije srpskog jezika (1. izd.). Sremski Karlovci-Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
- Ivić, Pavle (1998). „Srpski dijalekti i njihova klasifikacija (I)”. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku. 41 (2): 113—132.
- Ivić, Pavle (1999). „Srpski dijalekti i njihova klasifikacija (II)”. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku. 42: 303—354.
- Ivić, Pavle (2001). „Srpski dijalekti i njihova klasifikacija (III)”. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku. 44 (1-2): 175—209.
- Ivić, Pavle (2009). Srpski dijalekti i njihova klasifikacija. Sremski Karlovci & Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
- Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.
- Ćorić, Božo (1991). „Iz dijalektološke terminologije (narečje, dijalekat, govor)”. Književnost i jezik. 38 (1): 73—77.