Dmitrij Manuiljski
dmitrij manuiljski | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||
Datum rođenja | 3. oktobar 1883. | |||||
Mesto rođenja | Svjatec, Volinska gubernija, Ruska Imperija | |||||
Datum smrti | 22. februar 1959.75 god.) ( | |||||
Mesto smrti | Kijev, Ukrajinska SSR, SSSR | |||||
Profesija | pravnik, političar | |||||
Delovanje | ||||||
Član KPSS od | 1903. | |||||
Učešće u ratovima | Oktobarska revolucija | |||||
prvi sekretar KP Ukrajine | ||||||
Period | 15. decembar 1921 — 10. april 1923. | |||||
Prethodnik | Feliks Kon (vd) | |||||
Naslednik | Emanuel Kviring | |||||
Odlikovanja |
|
Dmitrij Zaharovič Manuiljski (ukr. Дмитро Захарович Мануїльський; Svjatec, 3. oktobar 1883 — Kijev, 22. februar 1959) bio je ukrajinski i sovjetski revolucionar i komunist, prvi sekretar KP Ukrajine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 3. oktobra 1883. godine u selu Svjatec, Volinska gubernija. Od 1903. godine je studirao na Peterburškom univerzitetu, kada je postao i član Ruske socijaldemokratske radničke partije. Ruska žandarmerija ga je uhapsila 1906. i zatvorila. Ubrzo je pobegao iz kijevskog zatvora i od 1910. do 1912. živeo u emigraciji u Francuskoj. Završio je pravo na univerzitetu Sorboni 1911. godine. Tokom 1912. i 1913. neko je vreme boravio na ilegalnom radu u Sankt Peterburgu i Moskvi, a zatim se ponovno vratio u Francusku.
U Rusiju je ponovno došao 1917. i u oktobru postao član Petrogradskog revolucionarnog komiteta. Od 1919. je vršio više funkcija u Ukrajinskoj SSR i bio sekretar KP Ukrajine od 1920. do 1922. godine. Od 1922. do 1943. je radio u Kominterni, a 1923. je postao član Centralnog komiteta SKP(b).
Od 1946. do 1953. Manuiljski je radio kao zamenik predsednika Veća ministara Ukrajinske SSR. Bio je član sovjetske komisije koja je učestvovala u osnivanju Organizacije ujedinjenih naroda u San Fransisku 1945, a 1946. na Pariskoj mirovnoj konferenciji.
Bio je delegat od Desetog do Devetnaestog kongresa KPSS.
Otišao je u penziju 1953. godine. Umro je u Kijevu 1959. godine.
Autor je mnogih radova o strateškim pitanjima, te o radničkom i komunističkom pokretu. Bio je član Akademije nauka Sovjetskog Saveza od februara 1945. godine[1].
Nosilac je tri Ordena Lenjina i Ordena crvene zvezde.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 30. 05. 2008. g. Pristupljeno 11. 02. 2013.