Drago Branković
Drago Branković | |
---|---|
Datum rođenja | 6. maj 1945. |
Mesto rođenja | Jošavica, Opština Čelinac, DF Jugolsvaija |
Drago Branković (Opština Čelinac, 6. maj 1945) srpski je pedagog, učitelj i profesor u školama i fakultetima univerziteta u Istočnom Sarajevu i Banja Luci, gdje ujedno i vrši funkciju dekana na Filozofskom fakultetu u Banja Luci. Dopisni član u radnom sastavu Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske od 2008. godine, a redovni član u radnom sastavu od 2012. godine. Od 2020. godine obavlja dužnost sekreta odeljenja društvenih nauka Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Profesor dr Drago Branković rođen je 6. maja 1945. godine u Jošavci u opština Čelinac. Osnovnu školu završio je u Čelincu, a učiteljsku školu u Banjoj Luci. Diplomirao je 1973. godine na fakultetu pedagogija–psihologija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Postdiplomske studije završio je na istom fakultetu 1988. godine. Doktorsku tezu pod nazivom "Razvojni tokovi i dometi didaktičkih teorija" odbranio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 1994. godine.[1]
Drago Branković radio niz različitih poslova i to kao: učitelj, pomoćnik direktora osnovne škole, prosvjetni savjetnik. Osnivanjem Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci biran je za docenta 16. septembra 1994. godine, za vanrednog 13. jula 1999. godine i redovnog profesora 26. oktobra 2004. godine na predmetetu Opšta pedagogija. Izvodio je sve oblike nastavno-naučnog procesa iz predmetima Opšta pedagogija I, Metodologija pedagoških istraživanja, savremenih tokova u pedagogiji i Metodologija naučnog rada.[1]
Takođe je bio je gostujući profesor na filozofskim fakultetima u Petrinji i Istočnom Sarajevu. Bio je voditelj internacionalnog postdiplomskog studija uGeteborgu, Sarajevu i Banjaluci pod nazivom „Supervizija u socijalnom radu” i odgovorni nastavnik na modulu „Pedagoški modeli i supervizija”. Boravio je u Švedskoj, Finskoj, SAD, Italiji, Bugarskoj, Poljskoj, Austriji, i tom prilikom se upoznao sa njihovim obrazovnim sistemima.[1]
Na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci radio je na osnivanju više studijskih programa i to: pedagogija, učiteljski studij, žurnalistika, socijalni rad i predškolsko vaspitanje. Vršio je dužnost voditelja više studijskih odsjeka, prodekan od 1995. do 1999. i dekan od 1999. Bio je član i predsjednik Savjeta Univerziteta u Banjoj Luci. Višegodišnji je član redakcije pedagoškog časopisa „Naša škola”, zbornika Instituta za pedagoška istraživanja u Beogradu i časopisa „Socijalna misao”.[1]
Bio je mentor u izradi većeg broja doktorskih disertacija, magistarskih i specijalističkih radova iz pedagogije. Do sada je objavio više naučnih monografija, knjiga, naučnih i stručnih radova, te kritičkih osvrta i prikaza.[1] Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske izabran je 5. septembara 2008. godine, a za redovnog člana 21. decembra 2012. godine.[2]
Radovi[uredi | uredi izvor]
- Pedagoške teorije (Naučne osnove i razvojni tokovi), Banja Luka (1999; 2001; 2004; 2010);
- Interaktivno učenje I, II, III i IV, Banja Luka, 2000;
- Osnovi državnog uređenja i školsko zakonodavstvo, Banja Luka, 2003;
- Metodika informatičkog obrazovanja sa osnovima informatike, Banja Luka, Beograd, 2003;
- Osnovi pedagogije, Banja Luka (2004; 2006); Inovacije u univerzitetskoj nastavi (poučavanje – učenje – samoučenje), Banja Luka, 2005;
- Supervizija i menadžment u socijalnom radu, Banja Luka, Sarajevo, Geteborg (2007);
- Teorijska shvatanja odnosa pedagogije i kibernetike, Radovi, Filozofski fakultet, Banja Luka, br. 1–2 (1998);
- Nauka i kontinuitet srpske duhovnosti, u: Zbornik „Nauka i obrazovanje – bitni činioci srpske duhovnosti”, Filozofski fakultet, Banja Luka (2001);
- Empirijski pristup konstituisanju posebnih pedagoških teorija, Institut za pedagoška istraživanja, Zbornik br. 33, Beograd (2001);
- Antinomije u pedagoškim shvatanjima druge polovine HH vijeka, u: Jugoslovenska pedagogija druga polovina 20. vijeka, Filozofski fakultet Beograd, Učiteljski fakultet Užice, (2004);
- Razrabotka metodiki infomracionnogo obrazovaniя, Upravlenie i vlastь, Sociologičeskiй alьmanah, Vыpusk 3, Minsk, (2005);
Holističko shvatanje procesa formiranja moralne ličnosti, Paisievi četenija (ezikoznanie), Plovdiv, Naučni trudove, tom 44, kn. 1 sb. A;
- Stanje i perspektive razvoja pedagoške nauke u Republici Srpskoj, Banja Luka, Naša škola, br. 3–4 (2009);
Pedagoške osnove savremenog modela postdiplomskih studija u socijalnom radu (supervizija i menadžment), Banja Luka, Sarajevo, Geteborg; Cajvert Lj., Branković D. (2011).
- Development of a contemporary model of postgraduate studies as part of a donor project, Banja Luka, Sarajevo, Geteborg, (2011);
- Stanje i perspektive naučno-istraživačkog rada u Republici Srpskoj, u: Republika Srpska dvadeset godina razvoja, Banja Luka, ANURS (2012);
- The role of academic communiti in stimulating innovativity and development. u: El papel del mundo academico en la sociedad del futuro, Barcelona, Real Academia de Siencias Economicas y Financieras; Informal Youth Violence, ICEEM 2012, 2nd International conference on Economic, Education and Menagment, Scanghai, China.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ „Drago Branković”. anurs.org. Pristupljeno 31. 1. 2024.
- ^ „Drago Branković”. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Pristupljeno 21. 5. 2017.