Drago Branković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drago Branković
Datum rođenja(1945-05-06)6. maj 1945.(79 god.)
Mesto rođenjaJošavica, Opština ČelinacDF Jugolsvaija

Drago Branković (Opština Čelinac, 6. maj 1945) srpski je pedagog, učitelj i profesor u školama i fakultetima univerziteta u Istočnom Sarajevu i Banja Luci, gdje ujedno i vrši funkciju dekana na Filozofskom fakultetu u Banja Luci. Dopisni član u radnom sastavu Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske od 2008. godine, a redovni član u radnom sastavu od 2012. godine. Od 2020. godine obavlja dužnost sekreta odeljenja društvenih nauka Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Profesor dr Drago Branković rođen je 6. maja 1945. godine u Jošavci u opština Čelinac. Osnovnu školu završio je u Čelincu, a učiteljsku školu u Banjoj Luci. Diplomirao je 1973. godine na fakultetu pe­da­go­gi­ja–psi­hologija na Filozofskom fakultetu u Sa­ra­jev­u. Post­diplomske studije završio je na is­tom fa­kul­te­tu 1988. godine. Doktorsku tezu pod nazivom "Raz­voj­­­ni to­kovi i do­meti didaktičkih teorija" od­bra­­nio je na Fi­lo­zof­skom fakultetu u Novom Sa­du 1994. godine.[1]

Drago Branković radio niz različitih poslova i to kao: učitelj, pomoćnik di­rektora osnovne škole, prosvjetni savjetnik. Os­nivanjem Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci bi­ran je za docenta 16. septembra 1994. godine, za vanrednog 13. jula 1999. godine i re­dov­nog profesora 26. oktobra 2004. godine na predmetetu Opšta pedagogija. Izvodio je sve ob­like nastavno-naučnog procesa iz predmetima Opšta pedagogija I, Me­todologija pedagoških istraživanja, savremenih tokova u pedagogiji i Me­todologija naučnog rada.[1]

Takođe je bio je gostujući profesor na filozofskim fa­kul­tetima u Petrinji i Istočnom Sarajevu. Bio je voditelj inter­nacio­nalnog post­dip­lomskog studija uGeteborgu, Sarajevu i Banjaluci pod nazivom „Super­vizija u so­ci­jal­nom radu” i odgovorni nastavnik na modulu „Pedagoški modeli i su­per­vi­zi­ja”. Boravio je u Švedskoj, Finskoj, SAD, Italiji, Bu­gar­skoj, Polj­skoj, Austriji, i tom prilikom se upoznao sa njihovim obra­zovnim sistemima.[1]

Na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci radio je na osnivanju više stu­dij­skih programa i to: pedagogija, učiteljski studij, žurnalistika, socijalni rad i predškolsko vaspitanje. Vršio je dužnost voditelja više studijskih od­­sjeka, prodekan od 1995. do 1999. i dekan od 1999. Bio je član i pred­sjed­­­nik Savjeta Univerziteta u Banjoj Luci. Višegodišnji je član redakcije pedagoškog časopisa „Naša škola”, zbor­­­nika Instituta za pedagoška istraživanja u Beogradu i časopisa „So­ci­­jal­na misao”.[1]

Bio je mentor u izradi većeg broja doktorskih disertacija, magistarskih i specijalističkih radova iz pedagogije. Do sada je objavio više naučnih mo­nografija, knjiga, naučnih i stručnih radova, te kritičkih osvrta i pri­ka­za.[1] Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske izabran je 5. septembara 2008. godine, a za re­dov­nog člana 21. decembra 2012. godine.[2]

Radovi[uredi | uredi izvor]

  • Pedagoške teorije (Naučne osnove i razvojni tokovi), Banja Luka (1999; 2001; 2004; 2010);
  • Interaktivno učenje I, II, III i IV, Banja Luka, 2000;
  • Os­no­vi državnog uređenja i školsko zakonodavstvo, Banja Lu­ka, 2003;
  • Metodika informatičkog obrazovanja sa osnovima in­for­ma­ti­ke, Ba­nja Luka, Beograd, 2003;
  • Osnovi pe­dagogije, Banja Luka (2004; 2006); In­o­va­ci­je u uni­ver­zi­tet­skoj nastavi (poučavanje – učenje – samoučenje), Ba­nja Lu­ka, 2005;
  • Supervizija i menadžment u socijalnom radu, Banja Luka, Sarajevo, Geteborg (2007);
  • Teorijska shva­ta­nja od­nosa peda­go­gi­je i kibernetike, Ra­dovi, Filozofski fakultet, Banja Luka, br. 1–2 (1998);
  • Nauka i kon­ti­nu­i­tet srp­ske du­hov­nos­ti, u: Zbornik „Nauka i obrazovanje – bitni činioci srpske du­hov­nos­ti”, Fi­lozofski fakultet, Banja Luka (2001);
  • Em­pi­rijski pristup kon­sti­tu­i­sa­nju posebnih pedagoških teorija, Institut za pe­da­goš­ka is­tra­ži­va­nja, Zbor­nik br. 33, Beograd (2001);
  • Antinomije u pe­da­go­škim shva­tanjima druge polovine HH vijeka, u: Jugoslovenska pe­da­go­gi­ja dru­­ga po­lo­vina 20. vijeka, Filozofski fakultet Beograd, Učiteljski fa­k­ul­­­tet Uži­ce, (2004);
  • Razrabotka metodiki infomracionnogo obrazo­vaniя, Up­­rav­le­nie i vlastь, Sociologičeskiй alьmanah, Vыpusk 3, Minsk, (2005);

Ho­lis­tič­ko shvatanje procesa formiranja moralne ličnosti, Pai­sievi četenija (ezi­koznanie), Plovdiv, Naučni trudove, tom 44, kn. 1 sb. A;

  • Sta­nje i per­spek­tive razvoja pedagoške nauke u Republici Srpskoj, Banja Luka, Naša ško­la, br. 3–4 (2009);

Pe­dagoške osnove savremenog modela post­dip­lom­skih studija u socijalnom radu (su­pervizija i menadžment), Banja Luka, Sarajevo, Ge­te­borg; Cajvert Lj., Bran­ko­vić D. (2011).

  • Development of a contemporary mo­del of postgraduate stu­dies as part of a donor project, Banja Luka, Sarajevo, Ge­te­borg, (2011);
  • Stanje i per­spek­tive nauč­no-istraživačkog rada u Re­pub­li­ci Srpskoj, u: Republika Srp­ska dvadeset go­dina razvoja, Banja Luka, AN­URS (2012);
  • The role of aca­de­­mic communiti in sti­mulating innovativity and de­ve­lopment. u: El papel del mun­­­do academico en la so­ciedad del futuro, Barcelona, Re­al Academia de Si­en­cias Economicas y Fi­na­n­cie­ras; Informal Youth Violence, ICEEM 2012, 2nd In­ter­na­tional conference on Ec­onomic, Education and Me­nag­ment, Scanghai, China.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „Drago Branković”. anurs.org. Pristupljeno 31. 1. 2024. 
  2. ^ „Drago Branković”. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Pristupljeno 21. 5. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]