Ekcem spoljašnjeg uva
Ekcem spoljašnjeg uva | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi |
Ekcem spoljašnjeg uva (lat. otitis externa eczematosa) je zapaljenjska promena u koži uva neatopičnog karaktera koja nastaja pod neposrednim uticajem štetnih faktora; fizičke prirode (ultravioletno zracenje), hemijske prirode ili mikroba (pri stalnom nadražaju sekreta kod hroničnog zapaljenja uva). Promene su najčešće lokalizovan u distalnom delu slušnog hodnika i susednom delu usne školjke. Katkada im se pridružuju i slične promene u retroaurikularnoj brazdi.[1]
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Bolesnik psihički pati zbog ružnog izgleda svoga uva i svraba koji mu često ne da da mirno spava, jer ne može da se uzdržati od češanja šiljastim predmetima. Time izazivaju još jače zapaljenjske promene jer stranim predmetima unose infekciju u kožu, praćenu čestim recidiva furunkula (čireva) u uvu.
Sekret, koji se skuplja zajedno sa detritusom u slušnom hodniku, sklon je raspadanju pod uticajem mikroba, i uzrok neugodnog mirisa. Takođe sekret sa oljuštenim epitelom često zapušava lumena slušnog hodnika. Kako se u vidu naslaga sekret taloži i na bubnoj opni, može da izazive smetnje sluha.
Navedenim tegobama pridružuje se i uznemirenost usled, naruženog ritma spavanja i dužeg bezuspešnog lečenja.
Oblici[uredi | uredi izvor]
Ekcem u uvu deli se u skladu sa njihovom opštom klasifikacijom u dermatologiji na dvva oblika;[2]
- Atopični (alergijski)
U koji spadaju oni oblici koji nastaju na osnovu sukoba antigena sa antitelom kao alergijska reakcija. Alergeni koji izazivaju egkcem na uvu mogu da budu:
- životinjske dlake (npr, od krznenog okovratnika na zimskom kaputu),
- perje i posteljina
- držači od naočara (plastične mase).
Pored opšte nasledne alergijske konstitucije, za razvoj atopičnog ekcema može da bude odgovorna i posebna sklonost organizma bolesnika, koja nastaje na osnovu nekih opštih hroničnih bolesti, kao što su šećerna bolest ili skrofuloza.
- Neatopični
Kod ovog oblika etiologija bolesti nije povezana sa alergijkom reakcijom.
Morfološke promene[uredi | uredi izvor]
Morfološki gledano promene na koži uva kod ekcema mogu biti slične onima koje se nalaze kod atopičnih ekcema na drugim delovima tela, i mogu se ispoljiti kao sledeći oblici dermatitisa:
- vezikulozni,
- bulozni,
- pustulozni,
- krustozni (krastasti) ili skvamozni.[3]
U uvu ipak najčešče viđamo jednostavno vlažno zapaljenje kože ili vlažni dermatitis (lat. dermatitis madidans).
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Lečenje egcema u uvu mora da se zasniva na otkrivanju etiološkog činioca. U prvom redu treba diferencijalno dijagnostički utvrditi da li se radi o atopičnom ili neaatopičnom ekcemu. U tu svrhu potrebna su alergološka ispitivanja i obrada pacijenta, koja se sprovodi u alergološkim ambulantama, koje postoje u sastavu otolaringoloških ili dermatoloških odeljenja ili samostalno pri većim bolnicama. Dijagnoza, se dobrim delom oslanja na kožne testove, među kojima važnu ulogu ima epikutani (Padžetov) test.
U anamnezi treba obratiti naročitu pažnju na mogućnost profesionalnog oštećenja uva u toku radnog procesa (hemijski produkti, npr, olovo).
Terapija[uredi | uredi izvor]
U slušni hodnik plasira se tanka štajfna sterilne hidrofilne gaze koja ima za cilj da spreči nadražaj ekcematoznih površina spolja bilo vodom, koja macerira površinu, bilo mehaničkim inzultima.
Ako je egzem u stanju vlažnog izlučivanja, gaza se natapa u 1% vodeni rastvor rezorcina. Ako je sekrecija gusta, gnojna, fetidna ili krustozna, gaza se pre plasiranja u slušni hodnik natapa antibiotskom mašću (terakortril, klobestrol, enbecin]]).
Prethodno plasiranja štrajfne ušni hodnik treba sa nekoliko tampona vate natopljenih parafinskim uljem oslobodi od naslaga.
Svakog drugog dana, stara štrajfna se vadi, a uz pomoć otoskopije slušni hodnik se oslobađa naslaga. Nakon toga ponovo se stavlja nova štrajfna, koja treba da dopire sve do bubne opne. Lečenje treba sprovoditi najmanje 14, a prema potrebi i više dana.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. . Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. 2007. ISBN 978-1-4160-2999-1.
- ^ Lalević-Vasić B, Medenica Lj, Nikolić M. Dermatovenerologija sa dermatovenerološkom propedevtikom, Savremena administracija, Beograd, 2008.
- ^ Otto Braun-Falco u. a.: Dermatologie und Venerologie. 5. izdanje. Springer-Verlag. 2005. ISBN 978-3-540-40525-2.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |