Pređi na sadržaj

Ekcem spoljašnjeg uva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ekcem spoljašnjeg uva
Klasifikacija i spoljašnji resursi

Ekcem spoljašnjeg uva (lat. otitis externa eczematosa) je zapaljenjska promena u koži uva neatopičnog karaktera koja nastaja pod neposrednim uticajem štetnih faktora; fizičke prirode (ultravioletno zracenje), hemijske prirode ili mikroba (pri stalnom nadražaju sekreta kod hroničnog zapaljenja uva). Promene su najčešće lokalizovan u distalnom delu slušnog hodnika i susednom delu usne školjke. Katkada im se pridružuju i slične promene u retroaurikularnoj brazdi.[1]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Bolesnik psihički pati zbog ružnog izgleda svoga uva i svraba koji mu često ne da da mirno spava, jer ne može da se uzdržati od češanja šiljastim predmetima. Time izazivaju još jače zapaljenjske promene jer stranim predmetima unose infekciju u kožu, praćenu čestim recidiva furunkula (čireva) u uvu.

Sekret, koji se skuplja zajedno sa detritusom u slušnom hodniku, sklon je raspadanju pod uticajem mikroba, i uzrok neugodnog mirisa. Takođe sekret sa oljuštenim epitelom često zapušava lumena slušnog hodnika. Kako se u vidu naslaga sekret taloži i na bubnoj opni, može da izazive smetnje sluha.

Navedenim tegobama pridružuje se i uznemirenost usled, naruženog ritma spavanja i dužeg bezuspešnog lečenja.

Oblici[uredi | uredi izvor]

Ekcem u uvu deli se u skladu sa njihovom opštom klasifikacijom u dermatologiji na dvva oblika;[2]

Atopični (alergijski)

U koji spadaju oni oblici koji nastaju na osnovu sukoba antigena sa antitelom kao alergijska reakcija. Alergeni koji izazivaju egkcem na uvu mogu da budu:

  • životinjske dlake (npr, od krznenog okovratnika na zimskom kaputu),
  • perje i posteljina
  • držači od naočara (plastične mase).

Pored opšte nasledne alergijske konstitucije, za razvoj atopičnog ekcema može da bude odgovorna i posebna sklonost organizma bolesnika, koja nastaje na osnovu nekih opštih hroničnih bolesti, kao što su šećerna bolest ili skrofuloza.

Neatopični

Kod ovog oblika etiologija bolesti nije povezana sa alergijkom reakcijom.

Morfološke promene[uredi | uredi izvor]

Epikutani test koji se koristi u dijagnozi ekcema uva

Morfološki gledano promene na koži uva kod ekcema mogu biti slične onima koje se nalaze kod atopičnih ekcema na drugim delovima tela, i mogu se ispoljiti kao sledeći oblici dermatitisa:

  • vezikulozni,
  • bulozni,
  • pustulozni,
  • krustozni (krastasti) ili skvamozni.[3]

U uvu ipak najčešče viđamo jednostavno vlažno zapaljenje kože ili vlažni dermatitis (lat. dermatitis madidans).

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Lečenje egcema u uvu mora da se zasniva na otkrivanju etiološkog činioca. U prvom redu treba diferencijalno dijagnostički utvrditi da li se radi o atopičnom ili neaatopičnom ekcemu. U tu svrhu potrebna su alergološka ispitivanja i obrada pacijenta, koja se sprovodi u alergološkim ambulantama, koje postoje u sastavu otolaringoloških ili dermatoloških odeljenja ili samostalno pri većim bolnicama. Dijagnoza, se dobrim delom oslanja na kožne testove, među kojima važnu ulogu ima epikutani (Padžetov) test.

U anamnezi treba obratiti naročitu pažnju na mogućnost profesionalnog oštećenja uva u toku radnog procesa (hemijski produkti, npr, olovo).

Terapija[uredi | uredi izvor]

U slušni hodnik plasira se tanka štajfna sterilne hidrofilne gaze koja ima za cilj da spreči nadražaj ekcematoznih površina spolja bilo vodom, koja macerira površinu, bilo mehaničkim inzultima.

Ako je egzem u stanju vlažnog izlučivanja, gaza se natapa u 1% vodeni rastvor rezorcina. Ako je sekrecija gusta, gnojna, fetidna ili krustozna, gaza se pre plasiranja u slušni hodnik natapa antibiotskom mašću (terakortril, klobestrol, enbecin]]).

Prethodno plasiranja štrajfne ušni hodnik treba sa nekoliko tampona vate natopljenih parafinskim uljem oslobodi od naslaga.

Svakog drugog dana, stara štrajfna se vadi, a uz pomoć otoskopije slušni hodnik se oslobađa naslaga. Nakon toga ponovo se stavlja nova štrajfna, koja treba da dopire sve do bubne opne. Lečenje treba sprovoditi najmanje 14, a prema potrebi i više dana.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. . Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. 2007. ISBN 978-1-4160-2999-1.
  2. ^ Lalević-Vasić B, Medenica Lj, Nikolić M. Dermatovenerologija sa dermatovenerološkom propedevtikom, Savremena administracija, Beograd, 2008.
  3. ^ Otto Braun-Falco u. a.: Dermatologie und Venerologie. 5. izdanje. Springer-Verlag. 2005. ISBN 978-3-540-40525-2.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).