Pređi na sadržaj

Estavela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Estavele su oblici sa dvojnom hidrogeološkom funkcijom. U sušnim vremenskim periodima, estavela ima ulogu ponora, dok tokom drugog dela godine ima funkciju izvora. Funkcionisanje estavele objašnjava se principom spojenih sudova. Uslov za nastanak estavele je da u njenom zaleđu postoji viši teren, brdo ili dolinska strana.

Princip rada estavele[uredi | uredi izvor]

Karbonati koji izgrađuju okolni teren ispresecani su kraškim kanalima, od kojih neki izlaze i na površinu terena. Kraški kanali u brdovitom terenu nalaze se na većoj nadmorskoj visini od otvora na površini terena, kao i od kanala koji su neposredno oko njega. Za vreme većih količina padavina, nivo podzemne vode u kraškim kanalima je visok i penje se iznad nivoa otvora estavele. Po principu spojenih sudova, voda izlazi na površinu, i obično oko otvora formira malo jezero. U tom periodu estavela funkcioniše kao kraško vrelo.

Za vreme sušnih perioda, nivo podzemnih voda u kraškim kanalima je nizak i silazi ispod nivoa otvora estavele. Otvor i kanal koji vodi do njega ostaju suvi. Sve vode, koje se slivaju po površini terena, uviru u otvor, pa estavela ima funkciju ponora.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Marković M., Pavlović R., Čupković T. 2003. Geomorfologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva