Pređi na sadržaj

Ejda Adler

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ejda Adler
Ejda Adler 1900.
Ime po rođenjuEjda Sara Adler
Datum rođenja(1878-02-18)18. februar 1878.
Mesto rođenjaFrederiksbergDanska
Datum smrti28. decembar 1946.(1946-12-28) (68 god.)
Mesto smrtiKopenhagenDanska
Zanimanjebibliotekar
klasičar

Ejda Sara Adler (1878—1946) bila je danska klasičarka i bibliotekarka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Adler je rođena 18. februara 1878. godine.[1] Njena porodica je bila visokog socijalnog položaja.[2] Njen deda, David Baruh Adler, bio je bogati bankar i političar. Njena tetka, Elen Adler Bor, bila je majka Nilsa i Haralda Bora.[1] Preko Bora, bila je povezana i sa danskim psihologom Edgarom Rubinom.

Njeno rano obrazovanje bilo je u školi Stenberg, a zatim u N. Zahlu, gde je početkom 1893. učila starogrčki jezik kod Andersa Bjorna Drahmana.[2] Zatim je otišla na Univerzitet u Kopenhagenu gde je nastavila da izučava grčku i uporednu religiju kod Drahmana i profesora Vilhelma Tomsena.[2] Godine 1906. završila je magistarski rad o starogrčkoj religiji. Primila je nagradu istorijskog filološkog društva za istraživanje mita o Pandori. Godine 1912, nakon završetka master studija, otputovala je u Beč na studije, a za to vreme je objavila nekoliko članaka o grčkoj religiji i završila istraživanje i pisanje za Pauly-Wissowa.[2]

Godine 1901. udala se za danskog filozofa Antona Tomsena, kojeg je upoznala na večeri 20. marta 1897. Tomsen je sačuvao zapis o ovom prvom sastanku u svom dnevniku, podsećajući kako ga je ona osvojila. Razveli su se 1912.[2]

Tokom Drugog svetskog rata, evakuisana je u Švedsku sa ostalim danskim Jevrejima. Predavala je grčki u danskoj školi u Lundu.

Sahranjena je blizu Kopenhagena.

Naučna karijera[uredi | uredi izvor]

Najpoznatija je po svom kritičkom, standardnom izdanju Suda, koje je objavila u pet delova (Lajpcig, 1928–1938).[3] Takođe je doprinela sa nekoliko članaka za Pauly-Wissowa. Godine 2016. Oksfordski univerzitet objavio je zbirku eseja u čast ženskih klasičnih naučnika.[3] Poglavlje o Adler napisala je Katarina Rot. Kontekstualizovala je Adlerov osnovni doprinos u učenju Suda kao vrstu detaljnog kataloškog rada koji je u devetnaestom veku dodeljivan ženama, dok su muškarci vršili „zanimljivija“ originalna istraživanja, ali koja su zapravo bila presudna za omogućavanje daljih istraživanja. Klasični naučnik Vilijam Kolder, emeritus profesor klasike na Univerzitetu Ilinoisa u Urbana-Šampejnu, nazvao je Adler „nesumnjivo najvećom ženom filologom koja je ikada živela“.[3]  

Godine 1916. objavila je katalog grčkih rukopisa u Danskoj kraljevskoj biblioteci.[3] Zbirku je sastavio Danijel Gothilf Moldenhaver, koji je bio glavni bibliotekar u osamnaestom veku. Adler je bila uverena da je neke rukopise ukrao iz biblioteke u drugim delovima Evrope. Godine 1931. dodeljena joj je danska nagrada za ženska dostignuća u umetnosti i nauci. U vreme svoje smrti, postigla je značajan napredak sa prvim izdanjem Etymologicum Genuinum.[2]

Njen rad završen je i u Rimu i u Firenci 1913. do proleća 1914. i kasnijih godina (1919. i 1920) u Parizu, Veneciji, Oksfordu i Firenci.[1]

Radovi[uredi | uredi izvor]

  • 1914: Die Commentare des Asklepiades von Myrlea, Hermes 49.1: 39–46
  • 1916: Catalogue supplémentaire des manuscrits grecs de la Bibliothèque Royale de Copenhague.
  • 1917: D. G. Moldenhawer og hans haandskriftsamling. Copenhagen
  • 1920: Den græske litteraturs skæbne i oldtid og middelalder. Copenhagen.
  • 1928–1938: Suidae Lexicon. Leipzig: B. G. Teubner. 5 vols.
  • 1932: Die Homervita im Codex Vindobonensis Phil. 39, Hermes 67.3: 363–366

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]