Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
Zgrada Zavoda na Kalemegdanu
Vrsta Ustanova kulture
Osnovana: 27. maja 1960.
Sedište: Kalemegdan Gornji grad 14
Beograd  Srbija
Veb prezentacija Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda

Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda je gradska institucija kulture čija je osnovna delatnost zaštita spomenika kulture, prostornih kulturno-istorijskih celina, arheoloških nalazišta i znamenitih mesta na području grada Beograda.[1]

Zavod je osnovan 27. maja 1960. godine.[2] Nalazi se na Kalemegdanu, na adresi Kalemegdan Gornji grad 14, u neposrednoj blizini spomenika Pobedniku.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ideja o stvaranju prve službe za zaštitu spomenika kulture u Beogradu javila se 1939. godine, kada je predloženo da se pri kulturnom odseku Opštine formira i odeljak za ispitivanje prošlosti Beograda. Ipak, usled okolnosti izazvanih izbijanjem Drugog svetskog rata, osnivanje jedne ovakve institucije moralo je da čeka više od dvadeset godina, odnosno trinaest godina posle osnivanja Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture Narodne Republike Srbije (danas Republički zavod za zaštitu spomenika kulture). Tako je tek 27. maja 1960. godine Narodni odbor grada Beograda osnovao Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda („Beogradske novine“ br. 13/60). Za direktora Zavoda postavljen je Jovan Sekulić, a u novembru iste godine imenovan je i Savet Zavoda čiji su članovi bili Stojan Simić, ministar u penziji, Bogdan Ignjatović, arhitekta i Svetislav Mandić, slikar-kopnzervator.

Prve službene prostorije Zavoda bile su u Kumanovskoj ulici br. 5, u jednoj oronuloj prizemnoj zgradi, u dvorištu Gradskog servisa za održavanje vozila. Danas je Zavod za zaštitu spomenika kulture smešten u zgradi bivšeg Vojnog muzeja u Gornjem gradu Beogradske tvrđave.

Prve aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Dom Jevrema Grujića, prvi zaštićeni spomenik kulture u Beogradu
Kula Nebojša snimljena tokom Prvog svetskog rata
Kula Nebojša 2006. godine
Kula Nebojša posle restauracije 2010. godine

Odmah po osnivanju Zavoda grupa beogradskih profesora i arhitekata, među kojima su bili Branislav Kojić, Dimitrije Leko, Oliver Minić, Bogdan Nestorović i drugi, pokrenuli su inicijativu da Zavod hitno zaštiti kuću Jevrema Grujića. Bojan Stupica je upravo u to vreme završavao pripreme za početak gradnje Ateljea 212 u ulici Lole Ribara (danas Svetogorska). Po njegovom projektu kuća Jevrema Grujića je trebalo da se poruši i taj prostor iskoristi za gradnju Ateljea. Rešenje o zaštiti Kuće Jevrema Grujića u ulici Lole Ribara br. 17 bilo je prvo rešenje o zaštiti spomenika kulture u Beogradu.

Bajrakli džamija

Prvi neodložni radovi na tehničkoj zaštiti izvedeni su na Kuli Nebojši, kojoj je pretila opasnost od potpunog urušavanja i na Bajrakli džamiji u Gospodar Jevremovoj ulici.[2]

Zavod krajem 20. veka[uredi | uredi izvor]

Najplodotvorniji period u radu Zavoda bio je od 1970. do početka devedesetih godina 20. veka. Izuzetan tim stručnjaka uspeo je da svoje stručne stavove nametne kako široj javnosti, tako i Gradskoj upravi. To je period najuspešnijih istraživanja, usavršavanja metodologije rada i izvođenja najvećih konzervatorskih poduhvata. Sva stečena znanja i iskustva pretočena su u izuzetno bogat Centar za dokumentaciju koji je beogradski zavod učinio jednom od vodećih ustanova zaštite u tadašnjoj državi.

Opšta društvena kriza devedesetih godina 20. veka odrazila se i na rad Zavoda. Služba zaštite kulturnih dobara bila je u velikoj meri marginalizovana, a sistem vrednosti relativizovan. Opšta izolovanost zemlje preslikavala se na autističnost i anksioznost i institucija. Uprkos tome u ovom periodu Zavod se inteznivno bavio pripremom većeg broja izložbi o kulturnom nasleđu Beograda, a njihovim izlaganjem u zemlji i svetu nastojao da održi i razvije spone sa Evropom. U isto vreme uvedene su nove tehnologije i izrađeni prvi programi za kompjutersku obradu podataka o spomenicima kulture. Takođe je, uz velike napore, objavljeno nekoliko značajnih publikacija, a pokrenuto je i objavljivanje časopisa „Nasleđe“.[2]

Zavod početkom 21. veka[uredi | uredi izvor]

Promene u društvu 2000. godine uticale su i na rad Zavoda. Stremljenje čitavog društva ka što bržem uključivanju u evropske institucije postaju prioritet rada svih državnih institucija, pa tako i Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Odlukom Vlade Republike Srbije od 30. aprila 2013. godine, stekao je status ustanove kulture od nacionalnog značaja.[2]

Delatnosti Zavoda[uredi | uredi izvor]

Osnovna delatnost Zavoda je zaštita spomenika kulture, prostornih kulturno-istorijskih celina, arheoloških nalazišta i znamenitih mesta na području grada Beograda.[4]

Već u prvim godinama rada, pored donošenja rešenja o zaštiti spomenika kulture, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda je izvodio radove na konzervaciji i restauraciji najugroženijeg arhitektonskog i arheološkog nasleđa, evidentirao nove arheološke lokalitete, pojedinačne arhitektonske objekte, ambijentalne urbane i ruralne celine, javne spomenike i zbirke, znamenita mesta. Prioritet u programskoj orijentaciji bilo je publikovanje saznanja o kulturnom nasleđu Beograda, a ova aktivnost je smatrana za najadekvatniji način njegove zaštite.[2]

Delatnost zaštite nepokretnih kulturnih dobara, kojima se Zavod bavi, čine:

  • istraživanje i evidentiranje dobara koja uživaju prethodnu zaštitu;
  • predlaganje i utvrđivanje kulturnih dobara;
  • vođenje registra i dokumentacije o kulturnim dobrima;
  • pružanje stručne pomoći na čuvanju i održavanju kulturnih dobara
  • sopstvenicima i korisnicima tih dobara;
  • staranje o korišćenju kulturnih dobara;
  • predlaganje i praćenje sprovođenja mera zaštite kulturnih dobara;
  • sprovođenje mera tehničke i fizičke zaštite kulturnih dobara;
  • izdavanje publikacija o kulturnim dobrima i o rezultaima rada na njihovoj zaštiti
  • organizovanje predavanja i drugih prigodnih oblika kulturno-obrazovne delatnosti

Pored obavljanja ovih delatnosti Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda naročito:

  • proučava nepokretna kulturna dobra u Beogradu i izrađuje studije, elaborate i projekte s odgovarajućom dokumentacijom radi njihove najcelishodnije zaštite i korišćenja;
  • učestvuje u postupku pripremanja prostornih i urbanističkih planova putem dostavljanja raspoloživih podataka i uslova zaštite nepokretnih kulturnih dobara i učestvuje u razmatranju predloga prostornih i urbanističkih planova;
  • objavljuje građu o preduzetim radovima na nepokretnim kulturnim

dobrima u Beogradu;

  • izrađuje projekte za izvođenje radova na nepokretnim kulturnim dobrima i učestvuje u izvoljenju tih radova;
  • ostvaruje uvid u sprovođenje mera zaštite i korišćenja nepokretnih kulturnih dobara i
  • obavlja i druge poslove iz domena zaštite nepokretnih kulturnih dobara.[4]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Tokom svog postojanja Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda dobio je za svoju delatnost više značajnih nagrada:[5]

  • Povelja Turističkog saveza Srbije za izanvredne zasluge na razvoju turizma i turističke organizacije SR Srbije (1972)
  • Povelja Muzeja grada Beograda za izanredne zasluge u čuvanju i negovanju kulturnih i istorijskih tradicija Beorada (1973)
  • Spomen plaketa grada Beograda u znak priznanja za rad i zalaganje na izgradnji Beograda (1974)
  • Oktobarska nagrada grada Beograda iz oblasti arhitekture i urbanizma za studiju rekonstrukcije Knez Mihailove ulice (1976)
  • Nagrada „Beli grad“ Turističkog saveza Beograda (1976)
  • Priznanje Kolarčevog narodnog univerziteta za trud, rad i postignute rezultate na adaptaciji zgrade Kolarčevog narodnog univerziteta (1978)
  • Plaketa RO „Zelenilo Beograd“ u znak priznanja za uspešnu poslovnu saradnju i doprinos u razvoju zelenila grada (1979)
  • Zahvalnica Vojnog muzeja u znak priznanja za uspešnu saradnju (1979)
  • Priznanje Gradske samoupravne interesne zajednice kulture za najbolje ostvarenje u 1979. godini za ostvarene izuzetne rezultate u realizaciji programa (1980)
  • Zahvalnica Kombinata Sport Beograd u znak prizanja (1980).
  • Priznanje Gradske samoupravne interesne zajednice kulture za najbolje ostvarenje u 1980. godini (1981)
  • Zvhvalnica Skupštine MZ „Zvezdara“ u znak priznanja za izvanredan doprinos razvoju i očuvanju tradicija Beograda i učešću u obnovi Trećepozivačke česme (1982)
  • Zahvalnica Istorijskog muzeja Srbije u Beogradu u znak priznanja za uspešnu saradnju i doprinos u radu Muzeja (1983)
  • Zahvalnicu Udruženja Turističkih vodiča Beograda za sav doprinos razvoju i radu ovog udruženja (1983)
  • Zahvalnica Republičkog zavoda za zaštitu prirode SR Srbije u znak priznanja za uspešnu saradnju i doprinos na unapređenju u zaštiti prirode SR Srbije (1983)
  • Priznanje Gradske samoupravne interesne zajednice kulture za najbolje ostvarenje u 1983. godini za sistematska istraživanja izvora o spomeničkom nasleđu i konzervatorsko–restauratorske radove (1984)
  • Priznanje Etnografskog muzeja u Beogradu za saradnju na obnavljanju zgrade Etnografskog muzeja u Beogradu (1984)
  • Zahvalnica Vojnog muzeja u znak priznanja za uspešnu saradnju (1984)
  • Zahvalnica Invest biroa za 25 godina saradnje (1985)
  • Priznanje Gradske samoupravne interesne zajednice kulture za najbolje ostvarenje u 1985. godini za delatnost Centra za dokumentaciju i pravnu zaštitu nepokretnih kulturnih dobara (1986)
  • Priznanje Gradske samoupravne interesne zajednice kulture za najbolje ostvarenje u 1986. godini za izdavačku delatnost i inspekciju spomeničkog nasleđa (1987)
  • Priznanje Gradske samoupravne interesne zajednice kulture za najbolje ostvarenje u 1987. godini za zaštitu Beogradske tvrđave (1988)
  • Zahvalnica Narodnog muzeja – Beograd za uspešnu i plodnu saradnju (1992)
  • Povelja Elektroprivrede Srbije – ED Beograd u znak priznanja za izuzetan doprinos razvoju i unapređivanju rada preduzeća (1993)
  • Diploma Dečjeg kulturnog centra za pomoć u realizaciji takmičenja Spomenici Beograda – svedočanstva prošlih vremena (1993)
  • Jubilarna spomen medalja Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture za doprinos očuvanju kulturnog nasleđa (1994)
  • Priznanje Studentskog kulturnog centra Beograd za doprinos u razvojuSKC−a (1994)
  • Zlatni beočug Kulturno prosvetne zajednice Beograda za 1994. godinu za dugogodišnji rad i doprinos kulturi (1995)
  • Gramata priznanja i zahvalnosti Saborne crkve Sv. Arhangela Mihaila u Beogradu (1995)
  • Zahvalnica Jugoslovenskog instituta za urbanizam i stanovanje za dugogodišnju uspešnu saradnju (1996)
  • Ružičasti gran pri Beograda 202 za renoviranje Kuće kralja Petra I Karađorđevića (1997)
  • Povelja zahvalnosti Jugoslovenskog aerokluba „Naša krila“ za doprinos i učešće u obeležavanju jubilarne Godine Vazduhoplovstva (1997)
  • Povelja slobode povodom godišnjice NATO agresije za izuzetan stvaralački doprinos odbrani otadžbine i nacionalnog dostojanstva (2000)
  • Zahvalnica Etnografskog muzeja za uspešnu saradnju i doprinos radu Muzeja (2001)
  • Nagrada za integraciju arhitektonskog stvaralaštva Saveza arhitekta Kazahstana na Međunarodnom festivalu arhitekture i građevinarstva sa izložbom „Ruski arhitekti”(2002)
  • Arhijerejska Gramata priznanja Episkopa Šumadijskog Jovana za trud i zalaganje za obnovu Svetotrojičkog hrama u Rogači (2004)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Početna strana”. Zvanična prezentacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 25. 7. 2019. 
  2. ^ a b v g d „Kratka istorija”. Zvanična prezentacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 25. 7. 2019. 
  3. ^ Vujović, Branko (2003). Beograd u prošlosti i sadašnjosti. Beograd: Izdavačka kuća Draganić. str. 106. 
  4. ^ a b „Naša delatnost”. Zvanična prezentacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 25. 7. 2019. 
  5. ^ „Nagrade”. Zvanična prezentacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 25. 7. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Sekulić, Jovan (2001). Putevima zaštite spomenika kulture. Beograd: Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda : Narodna biblioteka Srbije. COBISS.SR 173764615

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]