Ivan Kern
ivan kern | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 3. oktobar 1898. | ||
Mesto rođenja | Žužemberk, Austrougarska | ||
Datum smrti | 26. jun 1991.92 god.) ( | ||
Mesto smrti | Ljubljana, Slovenija | ||
Profesija | vojno lice | ||
Delovanje | |||
Član KPJ od | 1944. | ||
Učešće u ratovima | Prvi svetski rat Narodnooslobodilačka borba | ||
Služba | Austrougarska ratna mornarica Jugoslovenska vojska Jugoslovenska vojska van otadžbine NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska armija 1916 — 1945. | ||
Čin | kontraadmiral | ||
komandant RM JA | |||
Period | 1945. | ||
Prethodnik | Emil Domainko (Kraljevina Jugoslavija) | ||
Naslednik | Josip Černi | ||
Odlikovanja |
|
Ivan Kern (Žužemberk, Austrougarska, 3. oktobar 1898 — Ljubljana, Slovenija, 26. jun 1991), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i kontraadmiral JNA.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 3. oktobara 1898. godine u mestu Žužemberk. Pre Prvog svetskog rata završio je Elektrotehnički fakultet i Školu ratne mornarice u Parizu. Po završetku školovanja 1916. godine, stekao je zvanje inženjera radiotelegrafije i pristupio Austrougarskoj ratnoj mornarici.
Nakon završetka Prvog svetskog rata službovanje nastavio u vojsci Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca gde je bio pilot. Pre izbijanja Drugog svetskog rata u Jugoslovenskoj kraljevskoj ratnoj mornarici nosio čin kapetana bojnog broda i bio je komandant diviziona torpednih čamaca.
16. aprila 1941. godine tokom Aprilskog rata kada je potopljen jugoslovenski razarač Zagreb kapetan Kern sa torpednim brodovima klase „Durmitor“ i „Kajmakčalan“ isplovljava iz Boko Kotorskog zaliva u pravcu Aleksandrije gde se nalazila izbeglička vlada Kraljevine Jugoslavije. U Aleksandriji je predao svoja dva torpedna čamca britanskoj Kraljevskoj mornarici.
Zajedno sa vladom emigrirao u London, gde je imenovan 10. avgusta 1943. godine za Ministra saobraćaja, šuma i ruda Jugoslovenske vlade u egzilu.[1] Na ovoj funkciji ostao do 12. oktobra, kada je učestvovao u pregovorima o tranziciji Jugoslovenske kraljevske mornarice na stranu učesnika narodnooslobodilačka borbe. Jugoslovenska Kraljevska mornarica u to vreme je raspolagala dva torpedna broda, jednom neispravnom podmornicom i deset torpednih čamaca. Pregovori su održani na ostru Vis i završeni su neuspešno zbog opstrukcije Britanaca.
Po dolasku Vladimira Velebita u London, Kern se povezuje sa njim. Tokom razgovora sa Velebitom, Kern prihvata predlog da razgovara sa nadležnim organima Britanije da se pod zastavu jugoslovenskih partizanskih odreda stave trgovački brodovi koji se nalaze na strani Saveznika. Tokom ovih pregovora nije bio naročito uspešan (uspeo da pridobije dva broda). Nakon ovih neuspešnih pregovora priključuje se narodnooslobodilačkom pokretu.
Po završetku Drugog svetskog rata zahtevao da bude komandant mornarice JA, umesto Josipa Černija. Obrazloženje je bilo da Josip Černi pre rata imao čin kapetana korvete i da je bio niži oficir od njega. Zbog svojih zasluga u unapređenju partizanskih mornarica NOVJ a na predlog vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, 1945. unapređen je u čin kontraadmirala i postavljen za prvog komandanta ratne mornarice JA. Penzionisan je 22. decembra 1945. godine.
Preminuo je 26. juna 1991. godine u Ljubljani.
Nosilac je Ordena belog orla.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ukaz Pov. Br.2739.1.43, Službene novine (ratno izdanje), Broj 12, 25. avgust 1943.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija (knjiga peta). Beograd, 1971. godina.
- Vojni leksikon. „Vojnoizdavački zavod“ Beograd, 1981. godina.