Ita Rina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ita Rina
Ita Rina 1929. godine
Lični podaci
Puno imeItalina Lida Kravanja
Druga imenaTamara Đorđević
Datum rođenja(1907-07-07)7. jul 1907.
Mesto rođenjaDivača, Austrougarska
Datum smrti10. maj 1979.(1979-05-10) (71 god.)
Mesto smrtiBudva,  SFRJ
Zanimanjefilmska glumica
Rad
Aktivni period19271960.
Veza do IMDb-a

Ita Rina, pravo ime Italina Lida „Ida“ Kravanja (kasnije: Tamara Đorđević), srpska filmska glumica slovenačkog porekla. Rođena u Divači kod Trsta, Italija 7. jula 1907, a umrla je u Budvi 10. maja 1979. godine.

Život[uredi | uredi izvor]

Italina Ida Kravanja rođena je 1907. godine u Divači kod Trsta. Nakon što se njen otac Jožef Kravanja zaposlio kao železničar u Ljubljani, ona se po izbijanju Prvog svetskog rata sa porodicom doseljava u Sloveniju. Nakon završene osnovne škole i gimnazije, Italina Kravanja dobija posao u banci, ali već tada počinje da mašta o glumačkoj karijeri. Njena bezbrižna mladost je prekinuta 1926. godine kada joj je umro otac. Ita je ostala da živi sa majkom Marijom i sestrom Danicom, izdržavajući se tako što je njena majka studentima izdavala sobe.[1] Godine 1926. izabrana je za Mis Jugoslavije, a posle toga učestvuje i na izboru za Mis Evrope. Nakon potpisivanja trogodišnjeg ugovora sa producentskom kućom Ostermajer film seli se u Berlin, a 1927. godine počinje njena glumačka karijera: prvi film u kom je glumila bio je „Dvoje ispod nebeskog svoda“ Johanesa Gutera i Ernsta Volfa iz 1927. „gde pored lepote iskazuje i znatan glumački dar“.[2] Šezdesetih godina 20. veka Ita Rina, kasnije Tamara i njen suprug Miodrag Đorđević su sagradili kuću u Budvi. Ona je veći deo vremena provodila uzgajajući cveće i vodeći računa o tada već bolesnom suprugu. Kada se dogodio zemljotres u Crnoj Gori, dobila je astmatični napad koji je bio koban po nju. Umrla je u Budvi 1979. godine, a sahranjena na Novom groblju u Beogradu. Jednom prilikom, prisećajući se svojih filmskih početaka i činjenice da je pobegla od kuće i obmanula svoju majku, ova nezaboravna slovenska filmska heroina je rekla:

Svetlili su me reflektorima. Kamere su počele da zuje. Svuda oko mene bili su kablovi. Neki potpuni stranci piljili su u mene, došaptavajući se među sobom. Govorili su mi da vrištim, da se smejem, mašem i plačem. Mislim da sam najprirodnije izgledala u scenama u kojima sam plakala. Bilo je dovoljno samo da se prisetim koliko sam daleko od kuće i kako sam obmanula majku.[1]

Filmska karijera[uredi | uredi izvor]

Filmska karijera Italine Kravanje (alijas Ita Rina) počela je u Berlinu 1927. godine. U tom periodu Ita je uzimala časove glume, plesa, pevanja, jahanja, i s vremena na vreme, dobijala manje filmske uloge. Prvi put se na filmskom platnu pojavila u filmu „Šta deca kriju od roditelja“, što je pomalo i sudbonosan naslov s obzirom na to da je Ita Rina pobegla od kuće kako bi se vinula u svet filma. Tada su joj pomoć pružili njeni prijatelji, slikar Alojz Malota i njegova žena Hedviga Šarc. Ita Rina je posebno bila popularna u Češkoj i Nemačkoj, te je najčešće tamošnja štampa o njoj pisala hvalospeve. Tako je u češkom časopisu „Češko slovo“ zabeleženo: „Raskošna Ita Rina svojom jugoslovenskom lepotom i velikim glumačkim talentom, ubrajaće se uskoro u najbolje filmske zvezde.“ Njen život se vrtoglavom brzinom menjao, stizale su joj pohvale i ponude sa svih strana. Kao već etablirana evropska glumica, heroina nemog filma, Rina je dobila i ponudu za saradnju od strane najveće svetske filmske industrije (kompanija Paramaunt i Unverzal). Naime, ponuđena joj je glavna uloga u američkom filmu koji je nosio naslov „Beatris, moja radosti!“ ali ona je Holivudu rekla „ne“, pre svega zato što joj je, tada verenik, Miodrag Đorđević postavio ultimatum: „Ili Holivud ili ja!“ Na prelasku iz ere nemog u eru zvučnog filma, Rina je odigrala, možda i svoju najuspeliju ulogu i to u češkom filmu iz 1930. godine, pod naslovom „Tonka zvana vešala“. Pred izbijanje Drugog svetskog rata, dobila je ulogu u filmu nemačke produkcije „Centrala Rio“ koji se snimao u berlinskom studiju. Kako je u Nemačkoj tih godina bilo veoma opasno boraviti, a posebno je bilo opasno za strane glumce, Ita Rina je na nagovor tadašnjeg jugoslovenskog ambasadora u Berlinu, čuvenog srpskog pisca Ive Andrića, spakovala kofere i vratila se u Srbiju. To je bio prelomni trenutak kada se oprostila od svoje filmske karijere.[1] Proslavila se ulogom u filmu Erotikon Gustava Mahatija „koji je znalački iskoristio njenu fotogeničnost i sposobnost izražavanja strasti senzualne mlade žene“.[3] U Beograd se preselila 1931. godine, a 1932. godine udala se za inženjera Miroslava Đorđevića kada je prešla u pravoslavlje, promenila način života i uzela ime Tamara Đorđević.[3] Na prelazu 1935-36. nastupila je i na sceni - na predstavi povodom Materica u Dvoru, kao i u Narodnom pozorištu.[4] Nakon udaje nastupala je ređe, „a sa filma se povukla 1939. godine, na vrhuncu popularnosti“.[3] Posle Drugog svetskog rata na filmu se pojavila samo još jednom: u manjoj sporednoj ulozi u filmu »Rat« (zajedno sa Batom Živojinovićem) u režiji Veljka Bulajića, koji je nominovan za Zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji 1960. godine.

Ita Rina je ukupno igrala u 18 filmova, uglavnom čehoslovačke i nemačke proizvodnje, s tim da su neki snimani i u Jugoslaviji (Fantom Durmitora i Na plavom Jadranu).

Ita Rina kao Tamara Đorđević[uredi | uredi izvor]

Na vrhuncu slave, tridesetih godina 20. veka, Ita Rina na jednom prijemu u jugoslovenskoj ambasadi u Berlinu upoznaje mladog studenta tehničkih nauka, Miodraga Đorđevića (sina uglednog Milana Đorđevića, direktora Ministarstva pošta, telegrafa i telefona). I sam Miodrag Đorđević je imao lepotu filmskog glumca, te tako neke njegove fotografije iz mladosti upravo upućuju na tu pomisao. Kako je to bila ljubav na prvi pogled i kako je ta ljubavna iskra zapalila oba srca, par je ubrzo odlučio da se venča. Ita Rina donosi odluku da u pravoslavnoj crkvi u Berlinu pređe u pravoslavnu veru i da promeni svoje ime u Tamara. Godine 1931. venčava se sa Miodragom Đorđevićem u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu i postaje Tamara Đorđević. Zbog ljubavi prema suprugu, ona je odlučila da svoj život prave filmske dive izmeni iz korena. I nije se pokajala! Za razliku od mnogih čuvenih glumica i lepotica koje su svoj život skončale tragično, same i napuštene od svih, Tamara Đorđević je imala bogat i sadržajan život, pored svog muža sa kojim je živela u skladnom braku. Njihova dom je zapravo bila jedna kuća sa mansardom (izgrađena 1923. godine) koja se nalazila u Katanićevoj ulici broj 8. Iako se ugledna porodica Miodraga Đorđevića u početku nije slagala sa ovim brakom, ipak ga je, vremenom, upoznavši blagu i skromnu Tamaru koja nikada nije izigravala divu, zdušno prihvatila. Tamara i njen suprug Miodrag su bili posvećeni svojoj porodici, i prijateljima. Najčešće bi se okupljali u kafani „Toplica“ u kojoj su uvek imali rezervisan sto. Bila je dobrovoljna bolničarka 1939.[5] Dobila je sina 4. oktobra 1940. godine.[6] Period okupacije, Tamara Đorđević je provela povučeno, prvo u Beogradu a potom i u Vrnjačkoj banji gde se cela porodica preselila nakon bombardovanja Beograda. U Vrnjačkoj banji je boravila kod sestre, takođe udate za Srbina. Zabeleženo je da je nekada slavna glumica, nosila džakove i prodavala svoj skupoceni nakit kako bi prehranila svoju porodicu. Čak je uspela i da spasi svog supruga koji je zbog jedne svoje neprimerene političke izjave završio u banjičkom logoru. Nakon rata, Tamara Đorđević je pokušala da se vrati kinematografiji, ali je to uspela samo u domenu administracije. Puna entuzijazma, želela je da novoj državi ponudi svoje bogato filmsko iskustvo, no za tako nešto niko nije imao sluha. Jedno vreme je radila kao savetnik, prvo u Avala filmu, a potom i u Lovćen filmu.[1]

Važniji filmovi[uredi | uredi izvor]

  • Buđenje proleća (1929)
  • Erotikon (1929) - Andrea
  • Sramota (1929) - Marta
  • Proleće se budi (1929) - Ilza
  • Kraljica valcera (1930) − Zajna Tohter
  • Toniška (1930) − Tonka Šibenka
  • Valovi strasti (1930)
  • Fantom Durmitora (1932) - Jela Gruić
  • A život teče dalje (1935)[7] - Marija
  • Na plavom Jadranu (1937) - Anka Vuković
  • Centrala Rio (1939)
  • Rat (1960)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Stjelja, Ana. „Ita Rina - Prva jugoslovenska filmska zvezda”. VELIKI LjUDI. Raiffeisen bank Beograd. Arhivirano iz originala 19. 04. 2019. g. Pristupljeno 30. 11. 2017. 
  2. ^ Filmska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1990.
  3. ^ a b v Filmska enciklopedija
  4. ^ "Vreme", 3. jan. 1936
  5. ^ "Vreme", 24. apr. 1939, str. 5 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. oktobar 2020). digitalna.nb.rs
  6. ^ Ita Rina je juče dobila sina. Vreme, 5. okt. 1940, str. 10 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. avgust 2021). Digitalna Narodna biblioteka
  7. ^ "Politika", 4. nov. 1934

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]