Kamata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kamata je trošak pozajmnjivanja novca i kompenzacija poverioca za odricanje od sopstvene potrošnje i rizike koje preuzima kada poverava svoj novac drugima. Bez kamata bi bilo vrlo malo kredita, pa bi stoga ekonomska aktivnost bila manja.[1][2] Ona se razlikuje od provizije koju zajmoprimalac možda plaća zajmodavcu ili nekom trećem licu. Ona se isto tako razlikuje od dividende koju kompanija plaća svojim deoničarima (vlasnicima) iz svog profita ili rezervi, ali ne po zadatoj unapred ugovorenoj stopi, već srazmerno osnovi kao udeo u nagradi stečenoj preduzetničkim uzimanjem rizika, kada ostvareni prihod premašuje ukupne troškove.[3][4] Kamata je poznata od najstarijih civilizacija, kao što je sumerska. Bila je zabranjena propisima mnogih religija, uključujući hrišćansku, a i danas kamatu odbacuje islam. Razlog je uvek isti: ostvarivanje prihoda „bez (opipljivog) rada“. Ove zabrane se oduvek zaobilaze domišljatim rešenjima, kao što je učešće zajmodavca u zajedničkom poslu sa zajmoprimcem.

Kamatne stope[uredi | uredi izvor]

Postoji više razloga zbog kojih zajmodavac naplaćuje kamatu i koji istovremeno predstavljaju determinante visine kamatene stope:

  • odloženo raspolaganje novcem: budući da svaki čovek više voli da jednom sumom raspolaže danas, a ne u budućnosti (teorija vremenske preferencije), to je potrebno da zajmoprimac nadoknadi zajmodavcu to odloženo raspolaganje,
  • rizik pozajmljivanja: uvek postoji opasnost da zajmodavac neće u celini ili delimično primiti nazad onoliko koliko je pozajmio, na primer zato što zajmoprimac nije u stanju ili da neće da vrati pozajmljeno, ili je došlo do promena kurseva valuta i smanjenja vrednosti potraživanja itd; stoga zajmiodavac traži povećanu kamatnu stopu (premija za rizik) u odnosu na potpuno siguran zajam,
  • oportunitetni trošak: ukoliko zajmodavac pozajmi zajmoprimcu novac, tada je propustio priliku da investira u sve druge poslovne mogućnosti, što znači i da je propustio da od njih ostvari dobit; to odricanje mora biti nadoknađeno,
  • inflaciona očekivanja; da inflacija, koja obezvređuje novac, ne bi smanjila vrednost pozajmice koju dužnik vrati, to je potrebno da se unapred u zajam ugradi mehanizam koji će štititi poverioca; to se obično čini povećanjem kamatne stope u odnosu na onu koja bi bila primenjena u svetu bez inflacije,
  • preferencija likvidnosti: pojedinci više vole da raspolažu kapitalom u likvidnom obliku, tj. u obliku koji može odmah ili u kratkom roku, a po potrebi, biti korišćen (novac, državne obveznice, akcije), nego u obliku koji traži vreme i novac da postane raspoloživ (dugovi).

Kamata se obično izražava kao godišnja kamatna stopa: iznos kamate koja će biti isplaćena tokom jedne godine podeljen je iznosom pozajmljenog novca.

Nominalna kamatna stopa je ona koja je zapisana u ugovoru između stranaka. Kamatna stopa koja predstavlja relativni broj – procenat, koji određuje koliko se novčanih jedinica plaća po jedinici kredita i koristi se za obračun redovne kamate po datom kreditu. Može biti fiksna ili promenjljiva. U poslednje vreme, sve kredite, izuzev kratkoročnih – sa otplatom do godinu dana, naše banke daju sa promenjljivom nominalnom kamatnom stopom, koja zavisi od kretanja stope rasta cena na malo ili kretanja kamatnih stopa na evropskom bankarskom tržištu, tzv „EURIBOR“ ili „LIBOR“

Efektivna kamatna stopa je iznos koji zaista dobija stranka posle odbijanja poreza na kamatu i drugih eventualnih troškova banke. Za razliku od nominalne kamatne stope, efektivna kamatna stopa (EKS) predstavlja stvarnu cenu kredita i omogućava vam da lakše sagledate i uporedite uslove pod kojima različite banke nude iste kredite. Efektivna kamatna stopa, pored nominalne kamatne stope, uključuje naknade i provizije koje klijent plaća banci za odobravanje kredita. Ukoliko je reč o kreditima koji se odobravaju uz depozit, EKS obuhvata i prihod po osnovu kamate koju banka plaća na taj depozit. Efektivna kamatna stopa obuhvata i troškove obrade zahteva, troškove puštanja kredita u tečaj, godišnju proviziju na ime naknade za administriranje kredita, naknadu na neiskorišćeni deo okvirnog kredita, iznos premije osiguranja ako je osiguranje uslov za korišćenje kredita, troškove otvaranja i vođenja računa koji su uslov za odobravanje kredita, kao i druge troškove u vezi sa sporednim uslugama koje su uslov za korišćenje kredita a koje snosi korisnik (npr. fiksna provizija na ime naknade za obradu zahteva za osiguranje, troškovi izdavanja izvoda iz registra nepokretnosti, troškovi procene vrednosti nepokretnosti i pokretnih stvari, troškovi overe založne izjave, troškovi upisa založnog prava – hipoteke, troškovi uvida u bazu podataka o zaduženosti korisnika i dr.).

Realna kamatna stopa je predstavlja prilagođavanje nominalne kamatne stope za inflaciju. Na primer, ukoliko je nominalna kamatna stopa 10%, a inflacija 6%, tada je realna kamatna stopa 4%.

Kamata je samo jedan od oblika dobiti na finansijskim tržištima, odnosno na tržištu investicija.

Drugi su:

Budući da su sva finansijska tržišta međusobno povezana i da konkurišu jedna drugima, to i visina kamatne stope zavisi od prinosa na drugim tržištima, kao i što sama utiče na prinose na drugim tržištima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Đorđe Nikolić. Obligaciono pravo, Priručnik za polaganje pravosudnog ispita. Beograd: Projuriš. ISBN 978-86-86105-13-4. 
  2. ^ „Definition of interest in English”. English Oxford Living Dictionaries. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 27. 12. 2017. g. Pristupljeno 27. 12. 2017. „Money paid regularly at a particular rate for the use of money lent, or for delaying the repayment of a debt. 
  3. ^ „Definition of dividend”. Merriam Webster. Merriam Webster. Pristupljeno 27. 12. 2017. „a share in a pro rata distribution (as of profits) to stockholders. 
  4. ^ „Profit”. Economics Online. Pristupljeno 27. 12. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]